"LOŠ KONCIL I LOŠA MISA" Fatima: zapanjujući razgovor Benedikta XVI. s ocem Ingom Dollingerom; DODATAK Odgovor Benedikta XVI.

„Ne slušati Presvetu Djevicu koja je poslana od Boga“, tvrdila je sestra Lucija dos Santos u jednom intervjuu od 26. prosinca 1957. koji je dala ocu Augustinu Fuentesu uz dopuštenje Pija XII. u samostanu Bosonogih karmelićanki u Coimbri, na znanje pomoćnom biskupu Leirije, dvojici biskupa Coimbre te apostolskom nunciju u Portugalu, „to je grijeh protiv Duha Svetoga“.

I to baš na blagdan Duhova ove godine njemački teolog otac Indo Dollinger, zaređen za svećenika 25. lipnja 1954., nekoć tajnik augsburškog biskupa Josefa Stimpflea, te osobni prijatelj Benedikta XVI. dao je odobrenje Maiki Hickson da na stranicama OnePeterFive objavi ovu zapanjujuću izjavu: „Nedugo pošto je Kongregacija za nauk vjere objavila Treću fatimsku tajnu u lipnju 2000. godine, kardinal Joseph Ratzinger rekao je ocu Dollingeru tijekom jednog osobnog razgovora da postoji jedan dio Treće tajne koji još nisu objavili! 'Postoji još i više od ovoga što smo objavili', rekao je Ratzinger. Osim toga, rekao je Dollingeru da je objavljeni dio autentičan i da neobjavljeni dio govori o 'lošem Koncilu i lošoj Misi' koji će doći u bliskoj budućnosti“. „Otac Dollinger“ – zaključuje Hicksonova – „dao mi je dopuštenje da objavim ove činjenice na blagdan Duha Svetoga i dao mi je svoj blagoslov“.

Dosje Fatima koji se otvorio prije 99 godina, nastavlja svoj hod obogaćenja dokumentacije po nadnaravnoj i naravnoj povijesti koji će se nastaviti, bilo dok se Treća tajna ne objavi svijetu u cijelosti; bilo dok se ne ostvari posljednje Gospino proroštvo, iliti pobjeda Srca Marijina.

Sestra Lucija dos Santos napisala je Treću tajnu u Tuyu 3. siječnja 1944. godine i predala ju je monsinjoru José Alvesu Correia da Silvi, biskupu Leirije – Fatime u lipnju iste godine. Njega su pozvali u Rim u ožujku ili travnju 1957. Tekst je trebalo objaviti u vrijeme pontifikata Ivana XXIII. 1960. godine, prema točnim Gospinim uputama. Međutim, to se nije dogodilo po želji pape Roncallija i njegovih nasljednika.

Fatimski su vidioci uvijek govorili o Tajni podijeljenoj u tri dijela. „Tajna se sastoji od tri različite stvari“, napiala je sestra Lucija u svojem Trećem sjećanju (A.M. Martins SJ, Documenost, Fátima, L.E.Rua Nossa Senhora de Fátima, Porto 1976., str.219). U četiri Sjećanja ona je izjavila da je pisala uz pomoć Duha Svetoga. (usp. Četvrto sjećanje Lucije dos Santos u isto, str.215). Samo treći dio Tajne napisan je posebno da se preda isključivo Kristovu namjesniku: njemu samome odgovornost da zna, njemu samome odgovornost da  djeluje sukladno tome.

U Četvrtom sjećanju sestra je Lucije napisala da je Gospa izjavila: „U Portugalu će se uvijek sačuvati dogma vjere, itd…To nemojte nikomu reći“. I upravo u ovome „itd.“ obuhvaćen je treći dio Tajne i ova krnja rečenica nije navedena u Fatimskoj poruci koja je objavljena 26. lipnja 2000. I zbilja, Kongregacija za nauk vjere koju je u to vrijeme vodio pročelnik kardinal Ratzinger, izvukla je dva dijela Tajne, i to ne iz Četvrtog, nego iz Trećeg sjećanja gdje nema objave da će se u Portugalu sačuvati dogma vjere, držeći sigurnim da na drugim mjestima ne će biti tako…otpadništvo se uistinu posvuda proširilo i ima ga i izvan Crkve i unutar nje.

Svaki papa, od Pija XII. naovamo, upoznat je s Trećom tajnom, ali su se samo dvojica dosada potrudila nešto od toga proširiti i nešto učiniti. A Fatima ostaje još uvijek nedovršena: Skepticizam? Razboritost? Strah? Granice koje dijele ova držanja koja su papa imali, tanke su. Stvarna činjenica je da su Fatimska ukazanja najuže povezana s crkvenom stvarnošću, danas toliko izmučenom, toliko neosjetljivom za nadnaravno, toliko zbrkanom, toliko moralno i duhovno iskvarenom, toliko krcatom teoloških i doktrinarnih zabluda, toliko lišenom katehetskih učenja

Fatima je isprepletena s trenutačnom mukom crkve koju su uzrokovale ponajprije dvije revolucije, pastoralna i liturgijska: Drugi vatikanski sabor i sveta Misa. Ne zaboravimo da se Anđeo Portugala ukazivao vidiocima (1915.-1916.) za pripravu Gospinu dolasku i dao je svetu Hostiju Luciji, a Krv Kristovu koja je bila u kaležu podijelio je Jacinti i Franji, govoreći:

„Primite Tijelo i pijte Krv Isusa Krista koje nezahvalni ljudi strahovito vrijeđaju! Prinosite zadovoljštinu za njihove grijehe i tješite svoga Boga (…) Obnavljajući žrtvu Isusove muke i smrti, sveta je Misa toliko velika stvar da je dostatna zadržati Božju pravdu“. 

(Fatima i Muka Crkve, Sugarco, Milano 2012, str.80).

Sveta je Misa izmijenjena, ona je teško povrijeđena s ciljem da se u središte pažnje ne stavlja više naš Gospodin i njegova Žrtva, nego okupljeni zbor vjernika, a učinivši to, vjera je i u kleru i među vjernicima izgubila čvrstoću i značaj, a milosti su se smanjile dok su se crkve praznile, skupa s bogoslovijama.

Snagom objave oca Dollingera (čiji je ispovjednik bio sveti Pio iz Pietrelcine s kojim je bilo vrlo povezan; predavao je moralnu teologiju u bogosloviji Order of Canons Regular of the Holy Cross u Brazilu, u kojoj je studirao i budući biskup Athanaisus Schneider; Dollinger je 1970. godine sudjelovao u diskusijama Njemačke biskupske konferencije o masoneriji na kraju kojih se ustvrdila nepomirljivost između masonerije i Katoličke Crkve) možemo razmišljati o nekim vidicima.

Marijanski papa, Ivan Pavao II, spašen je 13. svibnja 1981. od napada profesionalnog ubojice Mehmeta Ali Agce, rekao je da mu je život spašen zahvaljujući Gospi Fatimskoj i htio je objaviti svijetu viđenje koje su imala portugalska djeca pastiri. To je bilo 13. srpnja 1917. u Cova d'Iria: Gospa se ukazuje treći put i objavljuje Tajnu: viđenje pakla (prvi dio); posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu (drugi dio) te treći dio koji je i danas još nepotpun.

Sestra Lucija piše na komad papira: „Anđeo s plamtećim mačem u lijevoj ruci; bljeskajući je ispuštao plamenove za koje se činilo da će zapaliti svijet; ali su se gasili u doticaju sa sjajem koji je isijavala Gospa iz svoje desne ruke prema njemu: Anđeo, pokazujući zemlju desnom rukom, reče snažnim glasom: 'Pokora! Pokora! Pokora!' I vidjeli smo (…) Biskupa odjevenog u bijelo, 'imali smo dojam da je to bio Sveti Otac'. Razni drugi biskupi, svećenici, redovnici i redovnice uspinjali su se na strmo brdo na čijem je vrhu bio Križ od grubo obrađenih trupaca kao da je od hrasta plutnjaka s korom; Sveti Otac, prije nego što je onamo dospio, prošao je kroz veliki grad napola u ruševinama i tresući se, isprekidanim korakom, pogođen boli i žalošću, molio se za duše leševa koje je susretao na putu; došavši na vrh brda, klečeći u podnožju velikoga Križa, ubila ga je skupina vojnika koja je ispalila više metaka iz vatrenog oružja te strijela, a na isti su način umrli jedan za drugim i ostali biskupi, svećenici, redovnici i redovnice i razni laici, muževi i žene različitih staleža i položaja. Ispod dviju poprečnih greda Križa bila su dva anđela, svaki s kristalnom posudom u ruci u koje su sakupljali krv mučenika i njome škropili duše koje su se približavale Bogu.“

A koje je objašnjenje ovoga viđenja i koja je tajna koju implicira? Gospa je pokazala svaku stvar u dvama prvim dijelovima, ništa takvo ne postoji o trećemu, osim teološkog komentara kardinala Josepha Ratzingera, a tekst i komentar predstavljeni su na tiskovnoj konferenciji koju je pratio cijeli svijet. Međutim, kada je postao papa, izjavio je u Fatimi 13. svibnja 2010.: „Zavaravaju se oni što misle da je završena proročka misija Fatime“. Je li slučajnost da je Benedikt XVI. upravo na početku svojega pontifikata otvorio poznatu raspravu o hermeneutici Drugog vatikanskog sabora, otvorivši tako zdravo razdoblje promišljanja o ovome saboru? Je li slučajnost da je objavio Summorum Pontificum 2007. godine, olakšavši celebraciju svete Mise po tradicionalnom obredu koja je bila pokopana i progonjena od 1969. godine? Je li slučajnost da je dokinuo dekret o izopćenju četvorice biskupa FSSPX-a koji su se uvijek ustrajno oslanjali na dva stuba: tridentsku svetu Misu i konstruktivnu kritiku Drugo vatikanskog sabora? Je li slučajnost da najprije Benedikt XVI., a onda i Franjo žele ponovno izmirenje sa Svećeničkim bratstvom koje je utemeljio nadbiskup Marcel Lefebvre? Slučajnost ili sve to ulazi u njihovo znanje o onome što je Gospa rekla u Fatimi? 

Odgovori na ta pitanja u međuvremenu, s obzirom na ovu strašnu uočnicu stogodišnjice ukazanjā, jesu u Trećoj fatimskoj tajni: ključu za otvaranje ponovnog oživljavanja Crkve.

Cristina Siccardi

Izvor_1 

DODATAK:

Zapanjujuće brz odgovor – prenosimo sa stranica Vatikanskog tiskovnog ureda

Neki članci koji su objavljeni posljednjih dana donijeli su izjave koje se pripisuju profesoru Ingu Dollingeru, prema kojima mu je u lipnju 2000. godine tadašnji kardinal Ratzinger nakon objavljivanja Treće fatimske tajne povjerio da Tajna nije u cijelosti objavljena. S time u svezi, Papa emeritus Benedikt XVI. obznanjuje – preko Tiskovnoga ureda Svete Stolice – „da nikada nije razgovarao s Dollingerom o Fatimi“ i jasno tvrdi da izjave koje se pripisuju prof.Dollingeru o ovoj temi „jesu čiste izmišljotine, posvema neistinite“ i odlučno potvrđuje: „Treća fatimska tajna u cijelosti je objavljena“.

Izvor_2