SVETI IVAN KASIJAN Duhovni boj - 2. dio

Prvi dio možete pogledati OVDJE.

Nijedna od strasti ne očituje se na samo jedan način.

Tako ugađanje nepcu ima tri oblika: ili rađa želju za jelom prije određenog trenutka, ili - bez obzira na kakvoću hrane - traži jelo do presitosti, ili zahtijeva ukusnu hranu. Posljedice su prehrana bez reda i pravila, proždrljivost i slastoljublje. Te tri strasti uzrokuju različite zle porive u duši: prva urađa gunđanjem na samostansko pravilo, što do nepodnošljivosti pojačava nezadovoljstvo samostanskim životom, a to obično ubrzo rezultira bijegom iz samostana; iz druge se budi pohota i sladostrašće; a treća dovodi, do srebroljublja i ne ostavlja mjesta siromaštvu Kristovu.

Tri su oblika bludnosti: prvi se zbiva u odnosima dvaju spolova; drugi nastaje bez dodira s drugim spolom, zbog čega je Gospodin porazio Onana, sina patrijarha Jude (Post 38, 9-10), a u Pismu se naziva nečistoćom; treći se događa u srcu i umu i o njemu Gospodin govori u evanđelju: „A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu" (Mt 5, 28). Na ta tri oblika blaženi je apostol ukazao u sljedećem retku: „Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo!" (Kol 3, 5).

Postoje i tri oblika srebroljublja: prvi onome koji se odrekao svijeta ne dopušta odustajanje od bilo kakve vrste posjedovanja; drugi onoga, koji je već sve razdao, potiče da ponovno stekne jednako imanje; treći, pak, u onome koji prije nije posjedovao ništa, ražaruje želju za stjecanjem.

I gnjev ima tri oblika: prvi bukti u nutrini, drugi se izražava riječju i djelom, a treći dugo tinja i zovemo ga zlopamćenjem.

Tuga ima dva oblika: prvi se javlja nakon prestanka gnjeva, ili pri nanesenim štetama i gubitcima te neispunjenoj želji, a drugi izvire iz bojazni i za vlastiti udio, ili zbog nerazumnih briga.

I duhovna tromost ima dva oblika: jedan se očituje kao pospanost, a drugi izgoni redovnika iz samostanske ćelije.

Taština je raznovrsna, ali je moguće razlikovati dva glavna oblika: u prvom se uznosimo tjelesnim prednostima i vidljivim stvarima, a u drugom nas raspaljuje želja za slavom zbog duhovnih dobara.

I kod oholosti su razvidne dvije vrste: prva je tjelesna, a druga duhovna i time štetnija. Ona osobito iskušava one koji su napredovali u nekim vrlinama.

Tih osam strasti kuša sav rod ljudski, premda ne svakoga na isti način. Tako u nekomu prevladava duh bludnosti, u drugomu srditost, u trećemu taština, a u četvrtomu oholost. Prema tome, premda sve strasti napadaju svakoga, svatko od nas robuje im na različit način i različitim redom.

Stoga treba da se borimo s tim strastima. Otkrivši koja mu strast osobito šteti, čovjek treba na nju usmjeriti sve svoje snage, brinući se pritom da je svladava i ciljajući u nju kopljem svakodnevnih postova, obasipljući je svakoga časa strijelama uzdisanja, neprestano pri tome prolijevajući suze u molitvi Bogu da prekrati boj koji ga smućuje.

Jer nitko ne može svladati ni jednu strast dok se ne uvjeri da je svojim nastojanjem, svojim trudom ne može pobjediti, premda je i sam, da bi se od te strasti očistio, dužan danonoćno nastojati, danonoćno se truditi.

Kad takav borac osjeti da se oslobodio svoje glavne strasti, treba da s punom pažnjom razgleda skrovišta svoga srca kako bi, uvidjevši koja je od preostalih strasti najsnažnija, sva duhovna oružja uperio u nju. Pobjeđujući na taj način svaki put glavnu strast u sebi, on će brže i lakše pobjediti ostale, slabije.

Kad pobijediš jednu ili nekoliko strasti, ne treba se uznosiš. Jer Gospodin će, uvidjevši napuhanost tvoga srca, prestati ga ograđivati i štititi pa će te ostavljena ponovno smutiti strast koju si već bio pobijedio uz pomoć milosti Božje. Da nije znao kako se oni koji se uznose srcem - kako bi se smirili - ponovno prepuštaju strastima koje su već bili pobijedili, ni prorok ne bi zamolio: „Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!" (Ps 74, 19).