ponedjeljak, 8. svibnja 2017.

GOSTUJUĆI AUTOR Rođendansko pismo svetom Alojziju Stepincu

"Pastir dobri život svoj polaže za ovce"

Voljeni Kardinale, Uzore presjajni,

Hrvatski narod danas Ti se obraća s osobitim poštovanjem i od srca Ti želi sretan rođendan!

Puno je toga što bismo Ti ovom prigodom htjeli reći, ali kada promislimo uviđamo da Te zapravo nemamo čime obradovati. Bilo bi zasigurno drugačije da je Katolička Crkva zadržala pastoralnu praksu, tradiciju i doktrinu kakvu je imala u Tvoje doba, a naša Hrvatska u međuvremenu postala uspješna i neovisna zemlja kakvu si priželjkivao. No istina je da na obje fronte godinama nižemo uglavnom poraze i razočarenja.

Tvoja se domovina još uvijek nalazi pod utjecajem onih koji, bježeći od odgovornosti, spas svoj traže u manipulaciji narodom, strukturnom nasilju i grčevitom stiskanju ključeva što nas dijele od tajni strogo čuvanih arhiva. Sigurno predosjećaju da se bliži kraj kolektivnom ispaštanju Hrvata zbog neodpustivih djela dobro znanih pojedinaca koje si i sam neumorno upozoravao i opominjao. Vjerojatno se prisjećaju mnogih nevinih duša koje su zbog njih postale žrtvama – kako bi Ti rekao – Utjelovljene Laži, a možda su konačno shvatili i da su s Tobom činili nezamislivo: pritvorili Te bojeći se snage Duha Svetoga, trovali Te bojeći se Vječne Istine, izvadili Ti srce bojeći se vlastite Savjesti, osuđivali Te bojeći se Tvoje Svetosti. Desetljećima su za sve svoje pronalazili opravdanja: za svaki sebični motiv, za svaku očitu obmanu i za svaki okrutni čin! Njihovi su se zakoni morali poštivati, njihova mišljenja uvažavati i njihovi prohtjevi ispunjavati.

Nije ni sada puno drugačije. Domovinski rat nas je izbavio iz jedne političke tvorevine tek da bismo bili ugurani u drugu, a zbivanja u Hrvatskom Saboru zrcale dekadenciju društva u svakom pogledu: vjerskom, moralnom, intelektualnom, kulturnom, gospodarskom, ekonomskom, političkom i građanskom. Iznova smo osiromašeni i obespravljeni, podijeljeni i raseljeni, izdani i prevareni. Posebno žalosti spoznaja da nemamo više ni duhovnih divova ni časnih pojedinaca ni istinskih domoljuba koji bi cijelim svojim bićem disali za Hrvatsku. Suvremenim društvom dominiraju bezlični politikanti i karijeristi koji ponajviše slijede vlastite interese, razmećući se floskulama na narodu uglavnom nerazumljivom birokratskom jeziku. Ne postoje među njima plemenite duše jer nitko nema ni volje ni snage oduprijeti se pošasti elitizma i korupcije kako bi djelovao za opće dobro. Voljeni naš Kardinale, nema nas tko voditi!

U godinama nakon Tvoje zemaljske smrti i Sveopća Katolička Crkva puno je izgubila od svoga identiteta: tuđinci, hereza, sinkretizam, razvrat i otpadništvo postali su stalno prisutne pojave. Mnogi su se biskupi odalećili i od Boga i od stada, nebrojeni karizmatici i nadriterapeuti sirote duše vode u propast, a liturgija je ponegdje toliko izobličena da obred Svete Mise ne bi ni prepoznao. Nerijetko se svećenici žale što narod sve manje ide u Crkvu, kao da ne znaju što je Gospodin govorio: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju." (Ivan 10, 1-5)

Čini se da Katolička Crkva proživljava vrhunac Golgote koju si spominjao, što se očituje u pomno osmišljenom i upravljanom procesu njezine destrukcije pod izgovorom "crkvene reforme". Vjerojatno si se sada podsmijehnuo, jer znao si i u svoje doba, a znaš i sada što razni "reformisti" uporno pokušavaju s Tijelom Kristovim. Ni danas ne mare za svetost Kuće Božje, niti mogu razumjeti zbog čega si otvoreno osuđivao protestantizam i komunizam. U sveopćem kaosu modernizma i ekumenizma, zaboravili su i da se istinsku katoličku svetinju mora strogo poštivati. Naime, ne postoji niti jedan razlog ma koliko se činio uzvišen kojim bi bilo tko pred Trojedinim Bogom mogao opravdati i najmanje svetogrđe! Ta kako bi onda Bezgrešno Srce Marijino moglo dopustiti da o Tvojoj nebeskoj sudbini odlučuju oni koji nisu ništa doli trgovci i diktatori, oni kojima Katolička Crkva nikada nije bila Sveta, oni za koje depositum fidei nema nikakvu vrijednost, oni do kojih sensus fidei fidelium jednostavno ne dopire?!

Sveti Alojzije Stepinac, nikada ti nećemo moći dovoljno zahvaliti na osobnoj žrtvi koju si podnio za spasenje hrvatskoga naroda. Nepokolebljivo nas braneći od duhovne propasti te čvrsto vežući za Sina Božjega i našu Gospu Mariju, omogućio si nam da ostanemo u Kristovoj Istini i iščekujemo radost Vječnoga Života. Možda smo baš trebali doživjeti sadašnje društveno-političke i vjerske prilike kako bismo spoznali Tvoju veličinu i razumjeli Tvoje poruke. Rekao si, između ostaloga, da smo najjači onda kada nam preostaju tek sklopljene ruke i pogled upravljen Nebu. Stoga Ti ovom prigodom s neizmjernim pijetetom upućujemo sljedeću molitvu:

Voljeni Kardinale, Uzore presjajni,
Na poticaj Blažene Bogorodice Djevice Marije,
Majke milosrđa i Majke Crkve,
Kraljice mira i Suotkupiteljice čovječanstva;
Obraćamo Ti se kao Mučeniku i Svecu
S molbom za zagovor kod Nebeskoga Oca,
Vjerujući da će Te Svemogući uslišati,
Jer si prebivajući u milosti Duha Svetoga,
Za života bio primjer cijelom svijetu:

u pobožnosti i moljenju, u poniznosti i osluškivanju;
u blagosti i ufanju, u skromnosti i predanju;
u čistoći i poštenju, u dobroti i htijenju;
u ljubavi i odricanju, u iskrenosti i savjetovanju;
u odanosti i služenju, u zajedništvu i vođenju;
u naporu i traženju, u ustrajnosti i napredovanju;
u mudrosti i strpljenju, u budnosti i promišljanju;
u jakosti i djelovanju, u odvažnosti i stremljenju;
u poslušnosti i podnošenju, u opomeni i protivljenju;
u postojanosti i ispunjenu, u plemenitosti i življenju;
u neizvjesnosti i iščekivanju, u nepravdi i iskušenju;
u tuzi i razočarenju, u samoći i otuđenju;
u nevolji i strijepljenju, u izloženosti i poniženju;
u progonstvu i suđenju, u opasnosti i pogubljenju;
u zaštiti i hrabrenju, u pomoći i izbavljenju;
u potrebi i obraćenju, u oprostu i pomirenju;
u pokori i mrtvljenju, u boli i iscjeljenju;
u muci i trpljenju, u žrtvi i spasenju;
u vjeri i plamćenju, u svetosti i proslavljenju!

Molimo Te, Pastiru Hrvata,
Što već gledaš Božje prijestolje,
Smiluj se svojoj duhovnoj djeci
I spasi ih od prijeteće nevolje.
Pojačaj svjetlost Svete Crkve
I oživi autentičnu katoličku vjeru,
Ujedini razasuti hrvatski narod
I oplemeni opustošenu zemlju.
Umnoži brojnost naših obitelji
I zaštiti ih od svakoga zla,
Vrati domovini dostojanstvo
I oslobodi ju strukturnog nasilja.
Nagradi ustrajnost u praštanju
I utješi potrebite u trpljenju,
Ohrabri srca u pokajanju
I uputi ih ka obraćenju.
Nadahnjuj nas u radu i životu
I usmjeravaj državno vodstvo,
Probudi zanos u našem biću
I blagoslovi hrvatsko potomstvo.

Zbog Tvoje neizmjerne ljubavi i odanosti,
Preklinjemo Te, Sveti Alojzije Stepinac,
Odazovi se na zazive svoga lutajućeg stada;
Udijeli mu milost Tvoga moćnog zagovora
I povedi ga iznova putem vjere i spasenja
Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.

8. svibnja 2017. godine

Broj komentara: 7:

  1. uh,prekrasno napisano i jako dirljivo... Amen

    OdgovoriIzbriši
  2. Prije svega, treba upozoriti da nije prikladno zvati ikoga "svetim" koga nije kanonizirala Crkva, tj. garantirala Svojim autoritetom da je neka osoba u Raju i da treba oponašati njezin primjer svetosti.

    Moram upozoriti i na sljedeću zabludu:
    "Bilo bi zasigurno drugačije da je Katolička Crkva zadržala pastoralnu praksu, tradiciju i doktrinu kakvu je imala u Tvoje doba..."

    Pročitajte pažljivo, ako treba i više puta, ovu rečenicu: Katolička Crkva nije promijenila Svoju nauku, niti se okaljala zabludom, niti napustila Svoje poslanje.
    Tvrditi suprotno bi značilo huliti i ne vjerovati u Crkvu. Djela modernista nisu djela Kristove Prečiste Zaručnice, koja ostaje ista kakvom ju je On ustanovio, iako je danas izmučena od neprijatelja, ponižena, ostavljena od mnoge Njezine djece. Kao što je Krist trpio muku i umro, no taj naizgledni konačni poraz pretvorio se zapravo u najveću Kristovu pobjedu, tako će biti i s Kristovim Mističnim Tijelom, koje je Crkva. Mi svjedočimo pretešku muku i naizglednu smrt Crkve, no kad sve bude izgledalo izgubljeno, Bog će uskrisiti i proslaviti Svoju Crkvu i dati joj pobjedu nad svim Njezinim neprijateljima. Zato nemojmo očajavati ni bježati nego molimo Gospodina da ostanemo vjerni i u tim najtežim trenucima, da se ugledamo na Apostola Ivana, koji nije pobjegao nego ostao pod križem i kome je Gospodin povjerio Blaženu Djevicu Mariju kao Majku.

    Treba moliti onako kako sestra Emmerich kaže u svojim viđenjima - da lažna crkva, crkva tame, napusti Rim. Treba moliti da Gospodin Bog obrati ili ukloni moderniste i obnovi Svoju Svetu Crkvu. Treba moliti da Gospodin Svojoj Crkvi pošalje pravoga pastira koji joj je toliko potreban.

    OdgovoriIzbriši
  3. Dragi Mateo, slažem se da treba biti vrlo oprezan kada su u pitanju fenomeni kao ukazanja, osobne objave, čuda i kanonizacije, no u slučaju kardinala Stepinca nema više nikakve sumnje u njegovu svetost.

    1)Kardinal Stepinac svojim je životom i djelima svjedočio autentičnu katoličku vjeru, bio vjerni sluga Božji i istinski pastir povjerenom mu stadu.

    2)Pomagao je svima koliko je mogao, neovisno o vjeri, narodnosti i rasi. Ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da je spriječio stvaranje nacionalne crkve i odvajanje hrvatskih katolika od Petrove Stolice, možemo reći da je svojom osobnom žrtvom i naporima osigurao pristup putu spasenja po Gospodinu Isusu Kristu za najmanje 3,5 milijuna hrvatskih duša i njihovih potomaka.

    3)Papa Pio XII u svoje je doba Alojzija Stepinca smatrao najvažnijim katoličkim svećenikom, a na upit hrvatskih vjernika kada će isti postati kardinalom, papa je odgovorio: "Nemate doduše kardinala, ali imate sveca."

    4) Uvjeti za kanonizaciju Alojzija Stepinca odavno su ispunjeni, uključujući i zahtjevi za čudima. Razlog zbog kojeg se Stepinčeva kanonizacija odgađa jest veliki propust Vatikana. Naime, radi se o činu koji je političke naravi.

    Ukratko, naš uzoriti kardinal blaženi je još samo na papiru bezvjernih formalista i u glavama promašenih političkih aktivista; u Božjim očima, u poimanjima vjerodostojnih katoličkih autoriteta i u hrvatskim srcima, Alojzije Stepinac svet je još od doba Pape Pia XII.

    Stoga, dragi Mateo, slobodno sklopi ruke i moli ga za zagovor na Nebesima, jer neizmjerna je njegova ljubav prema svakom čovjeku u potrebi, a pogotovo prema njegovoj duhovnoj djeci, što današnji hrvatski katolici doista jesu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na odgovoru. Ne radi se o tom da osporavam Stepinčevu svetost života, niti bih želio obehrabriti ikoga tko želi da se moli tražeći njegov zagovor (jer tako se događaju čuda koja vode do kanonizacija), nego se radi o tom da jedino Crkva, tj. autoritet, može nekoga proglasiti svecem Crkve, i time nam dati nepogrješivu sigurnost da ta osoba jest u Raju i da nas može zagovarati pred Svevišnjim.
      To se još nije dogodilo i mi se ne smijemo pretvarati kao da jest. Dok se to ne dogodi, on može biti po našem mišljenju svet, ali to vrijedi samo koliko i naše mišljenje. Netko može smatrati npr. da je njegov pokojni djed Marko, jer je bio jako pobožan i dobar, svetac i da ga zagovara na nebu, no to ne znači da je nužno točno niti da ga smije zvati i poticati druge da ga zovu "sveti Marko". Kad bi tako bilo, ubrzo bi na milijun vjernika imali milijun "svetaca".

      Izbriši
  4. I još jedna opaska na Matea: Izjava "Djela modernista nisu djela Kristove Prečiste Zaručnice, koja ostaje ista kakvom ju je On ustanovio, iako je danas izmučena od neprijatelja, ponižena, ostavljena od mnoge Njezine djece." ima isto značenje kako kad bismo rekli "Drugi Vatikanski Sabor nije dio prošlosti Kristove Prečiste Zaručnice." Jednostavno, to nije točno. Teškom mukom ali moramo priznati da nam se taj Sabor dogodio jednako kao i Modernisti, koji su potom desetljećima činili sve što su mogli da Katoličku Crkvu okrenu naopačke. Na nama je da to priznamo, osvijestimo svoje propuste i vratimo se na pravi put, pri čemu će nam zasigurno pomoći zagovor Majke Božje, Svetoga Josipa i Svetoga Alojzija Stepinca.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da što sam rekao kažem još preciznije: hereze, zablude i smrtni grijesi koje modernisti službeno promiču, toleriraju i proglašavaju nisu niti mogu biti djela Kristove Prečiste Zaručnice.

      Katoliku nije dopušteno reći suprotno, iako se danas nažalost mogu čuti svakakve zablude, čak i od navodnih tradicionalista, pa se ne bih čudio da vam možda nitko prije nije spomenuo ove katoličke nauke.

      "Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane.
      (Efežanima 5, 25-27)

      "Želio je da ljepota Crkve, čiji je On zaručnik, blista sjajem čistoće, tako da je na sudnjem danu, kad On opet dođe, može naći bez ljage i nabora, kako ju je ustanovio preko Svog Apostola"
      (papa sv. Siricije, poslanica Himeriju Directa ad decessorem)

      "... Krist Bog naš, kad je uzeo za Svoju Zaručnicu Svoju Svetu Katoličku Crkvu, nemajući ni ljage ni nabora, obećao je da će ju čuvati i jamčio Svojim svetim apostolima govoreći: "Ja sam s vama svaki dan do završetka svijeta"
      (papa Hadrijan I., Drugi nicejski koncil)

      "Tijekom stoljećâ otajstvena Zaručnica Kristova nikada nije bila iskvarena, a niti u budućnosti može ikada biti iskvarena, kao što svjedoči sv. Ciprijan: 'Kristova Zaručnica ne može se iznevjeriti svojemu Zaručniku: ona je nepokvarljiva i čedna. Njoj je poznata samo jedna postojbina, ona čuva svetost bračne ložnice u čistoći i čednosti'."
      (papa Pio XI., Mortalium animos)

      "Crkva je stup i temelj istine - svu tu istinu uči Duh Sveti. Može li Crkva biti sposobna zapovjediti, popustiti im, ili dopustiti one stvari koje ciljaju k uništenju duša i sramoti i šteti sakramentu kojeg je ustanovio Krist?"
      (papa Grgur XVI., Quo graviora)

      "... Kao da je Crkva kojom vlada Duh Božji mogla ustanoviti disciplinu koja je ne samo beskorisna i na teret kršćanskoj slobodi za podnijeti, nego koja je čak opasna i štetna i vodi praznovjerju i materijalizmu, -- lažno, nepromišljeno, sablažnjivo, opasno, uvredljivo pobožnim ušima, uvreda prema Crkvi i Duhu Božjem koji je vodi, barem zabluda."
      (papa Pio VI., Auctorem Fidei, 78)

      Van Noort, Dogmatska teologija, II. sv., "Kristova Crkva" (za naći puni citat u Google upisati s navodnicima "Van Noort, Dogmatska teologija"):
      "Tvrdnja 3: Nepogrješivost Crkve proteže se na opću disciplinu Crkve. Ova propozicija je teološki sigurna. (...) Dokaz: 1. Iz svrhe nepogrješivosti. Crkvi je dana nepogrješivost kako bi mogla čuvati cjelovitost Kristove nauke i svim ljudima biti vjerodostojan učitelj kršćanskog načina života. No ako bi Crkva mogla pogriješiti u navedenom kad donosi zakone za opću disciplinu, ne bi više bila ni vjeran čuvar objavljene nauke niti vjerodostojan učitelj kršćanskog načina života. Ne bi bila čuvar objavljene nauke, jer bi nametanje naopakog zakona bilo u svakom praktičnom smislu jednako pogrešnoj definiciji nauke; svatko bi naravno zaključio da je ono što je Crkva zapovijedila u skladu s pravilnom naukom. Ne bi bila učitelj kršćanskog načina života, jer bi svojim zakonima uvela pokvarenost u prakticiranje vjerskog života."

      Nastavak u sljedećem komentaru...

      Izbriši
    2. Dakle, nijekati nauku da je Katolička Crkva "bez ljage i nabora... bez mane" bi bila hereza protiv objavljene nauke. Tvrditi da Katolička Crkva može proglasiti štetne univerzalne zakone bi bila zabluda protiv teološki sigurne nauke, što je objektivno smrtni grijeh (v. Van Noorta i tamo link na teološke note).

      Što se tiče Drugog vatikanskog, povijesna činjenica je da se dogodio, no to ne znači da je samim time legitimni katolički koncil, jer se u njegovim dekretima javlja mnoštvo zabluda, a vjerojatno i više hereza, što stvara sumnju u njegov autoritet, tj. autoritet onog tko ga je proglasio, s obzirom da od Crkve ne može doći zabluda.

      Zato nije stvar u tom da se Katolička Crkva treba "vratiti na pravi put", jer naša Majka Crkva, ponavljam, nije niti ne može promijeniti Svoju svetu nauku, niti se okaljati zabludom, niti napustiti Svoje poslanje. Kao katolici to smo dužni vjerovati, jer inače ne vjerujemo u onu Crkvu koju je Krist ustanovio, nego u crkvu koja je propadljiva i proturječi sama sebi te koja ugrožava spasenje svoje djece. To nije Kristova Prečista Zaručnica.

      Ne, stvar je u tom da lažna sekta modernista, koja nezakonito okupira katoličke crkve i mjesta autoriteta, (kao što je npr. bilo s velikim brojem biskupija u vrijeme arijanske krize) treba biti uklonjena, a Katolička Crkva treba biti obnovljena. Zato ponavljam veliku potrebu molitve da Gospodin Bog obrati ili ukloni moderniste i obnovi Svoju Svetu Crkvu, i da joj pošalje pravoga pastira koji joj je toliko potreban.

      Da uštedim prostor, umjesto da ponavljam uputit ću vas na moj komentar pod naslovom "Ispovijest vjere tradicionalnog katolika" ispod sljedećeg članka: https://tradicionalnalatinskamisa.blogspot.hr/2017/03/sveti-atanazije-pravi-primjer-za.html

      Izbriši

Napomena pri komentiranju:
Objavljujem korisne, pristojne i potpisane komentare.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...