(Rim) Obavijesna platforma Vatican Insider preko članka American Jewish Comittee-a (AJC) govori „o čemu se može, a o čemu ne može pregovarati“ na putu k „pomirbi lefebvrovaca s Katoličkom Crkvom. „Uvjeti“ se bitno razlikuju od onih koje je naveo kurijalni nadbiskup Guido Pozzo koji je nadležan za te razgovore.
Članak koji je potpisala Lisa Palmieri-Billig, „predstavnica Američkog židovskog odbora pri Svetoj Stolici“, objavljen je 28. srpnja. U njemu American Jewish Comittee i islamski predstavnik Yahya Pallavicini objašnjavaju pod kojim uvjetima Katolička Crkva može priznati Svećeničko bratstvo sv.Pija X.
Kao povod za taj članak spominje se intervju s kurijalnim nadbiskupom Guidom Pozzom u Christ und Welt (broj 32/2016, [prilog koji objavljuje njemački tjednik Die Zeit; napomena prevoditelja] Nadbiskup Pozzo kao tajnik Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei službeno je zadužen za razgovore sa Svećeničkim bratstvom sv.Pija X.
Autorica sažima da iz intervjua proizlazi da „Bratstvo više nije ekskomunicirano, doduše nije još ni kanonski reintegrirano i unatoč nekim početnim priznanjima i dalje odbacuje neke važne dokumente Drugog vatikanskog sabora.“ To otvara „nova pitanja“, rekla je Palmieri-Billig. „Najvažnija“, ali dosada nepostavljena pitanja glase:
„O kojim je konkretnim točkama Vatikan spreman na kompromise?“ i „Bi li Vatikan bio spreman žrtvovati mjerodavnu narav nekih dokumenata Drugog vatikanskog sabora koji su – premda nisu dogma – postali vrijednim oruđima za međureligijski dijalog?
American Jewish Comittee
Dva su centralna područja pri tome u igri. Prvo se područje tiče „jake želje pape Franje za pastoralim jedinstvom unutar Crkve i za pomirbom teoloških lomova.“ Tomu se suprotstavlja drugo područje, naime „važni učinci na budućnost temeljnih dokumenata Drugog vatikanskog sabora“. Palmieri-Billig spomenula je s tim u vezi isključivo dokumente Nostra Aetate, osobito „odnos Katoličke Crkve prema židovskome narodu“ i Dignitatis Humanae o vjerskoj slobodi.
Autorica izražava žaljenje da u izjavama nadbiskupa Guida Pozza „posve nedostaje bilo kakav odnos“ prema povijesnim korijenima ovih dokumenata Drugog vatikanskog sabora i „time i razlozima zašto su ih Ivan XXIII., Pavao VI. i koncilski oci držali bitnima“. Konkretno je Palmieri-Billig važan „paragraf 4 dokumenta Nostra Aetate o odnosima Katoličke Crkve prema židovskom narodu.“ Ovaj „propust“ time je teži zbog „po svoj prilici ukorijenjenog teološkog antisemitizma“ Svećeničkog bratstva sv.Pija X.
„Izobličena indoktrinacija“ i „ukorijenjeni teološki antisemitizam“
Predstavnica American Jewish Comitte-a dalje tumači da je Ivan XXIII. želio Nostra Aetate kako bi „konačno izbrisao izobličenu indoktrinaciju“ optužbe „bogoubojstva“, optužbe koja je „već tijekom Tridentskog sabora proglašena pogrješnom i apsurdnom“. „Nužnost ove odluke“ Ivanu XXIII. postala je jasna „susretom s Julesom Isaacom, preživjelim holokausta“. Isaac je Papu uvjerio u to da je „ova retorika koja cirkulira po Europi stvorila prikladno ozračje za razvoj divljih antisemitskih stereotipa koji su sa svoje strane hranili mržnju koja je Shoah učinila mogućim“.
AJC navodi uvjete za kanonsko priznanje Bratstva sv.Pija X.
Onda American Jewish Comittee prelazi na stvar: ako bi se trebalo kanonski priznati Bratstvo sv.Pija X. „prije“ nego što razgovori o „valjanosti“ Nostra Aetate dovedu do „zadovoljavajućeg rješenja“, „nastala bi ozbiljna pitanja“.
Palmieri-Billig pri tome iscrpno navodi nadrabina Davida Rosena, međunarodnog ravnatelja American Jewish Comittee-a za međureligijske odnose riječima:
„Imam posvemašnje povjerenje u izjavu kardinala Kurta Kocha, predsjednika Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana koji je izjavio da je prihvaćanje dokumenta Nostra Aetate kao obvezujućeg dokumenta od Bratstva Pija X. nužni korak kako bi članove Bratstva Sveta Stolica mogla formalno priznati; i ja ne mogu vjerovati da bi papa Franjo mogao prihvatiti manje od toga. K tome se želim nadati da će Sveta Stolica radi priznanja nauka Učiteljstva glede židovstva i židovskog naroda dodatno ustrajati na odbacivanju antisemitizma koji je bio dio kulture Bratstva Pija X. Nije samo posrijedi 'biskup' Williamson i nekoliko drugih osoba: internetske stranice te organizacije u prošlosti su bile pune antijudaističke retorike. Nadam se da će postojati formalno priznanje izjave pape Franje u suglasju s njegovim prethodnicima, koje će konstatirati da je nemoguće biti pravim kršćaninom zadržavajući pri tome antisemitska mišljenja.“
Srž stvari: Bratstvo Pija X. ili Dominus Iesus?
Palmieri-Billig izražava nadalje zabrinutost zbog različitog stupnja dogmatske obvezatnosti koja pripada različitim koncilskim dokumentima kako je to kurijalni nadbiskup Pozzo protumačio u svojem intervjuu. Pozzo se pri tome pozvao na volju koncilskih otaca. Dana 18. studenog 1964. tajnik za jedinstvo kršćana izjavio je o Nostra Aetate da njegovo Tajništvo nema namjeru donositi dogmatske izjave o nekršćanskim religijama, nego samo praktične i pastoralne uredbe, zbog čega Nostra Aetate nema dogmatsku obvezatnost. Stoga, rekao je kurijalni nadbiskup Pozzo, nije moguće zahtijevati od nekoga da ovaj dokument prizna kao „obvezujući“.
![]() |
| Imam Yahya Pallavicini |
Sablažnjena je predstavnica American Jewish Comittee-a također i konstatacijom nadbiskupa Pozza da svako tumačenje dokumenta Nostra Aetate koje se protivi izjavi Dominus Iesus o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve iz 2000. godine „bez temelja i stoga ga valja odbaciti“. Tajnik povjerenstva Ecclesia Dei u ovome je surječju izričito upozorio na krivo tumačenje „duha Asiza“.
Njemu Palmieri-Billig suprotstavlja izjave imama Yahye Pallavicinija, dopredsjednika Talijanske islamske vjerske zajednice (COREIS) kojega je označila kao „međunarodno poznatog predstavnika 'umjerenog' tradicionalnog islama“. Pallavicini je sa svoje strane Vatikanu poslao opomenu:
„Međunarodna islamska zajednica pomno prati razvoj ovog procesa približavanja Bratstva Pija X. radi reintegracije u Katoličkoj Crkvi. Pri tome je riječ o osjećaju kako naći koherenciju s obzirom na pastoralne učinke posljedica Koncila i dokumenta Nostra Aetate. Jer dok papa Franjo i Katolička Crkva skupa s duhovnim vođama mnogih drugih vjerskih konfesija slave proročki zamah ovoga Koncila koji je na providonosan način inaugurirao povijesni ciklus 50 intenzivnih godina međureligijskog i ekumenskog dijaloga, čini se da Bratstvo Pija X. barem umanjuje značaj ovoga puta i ovoga usmjerenja kako bi održalo tradicionalistička tumačenja koja faktično niječu duhovnu potrebu poštovanja i bratstva prema vjernicima i stvorenjima drugih vjeroispovijesti Jednoga Boga. U trenutku dramatične međunarodne krize u kojoj se čini da je religija bič nekih fundamentalističkih skupina koje zahtijevaju „pravno“ nasilje protiv muslimana, kršćana i židova, zabrinjava nas anakronizam i nedostatna senzibilnost pokretā koji društvu i čak i Crkvi žele nametnuti odnosno prenijeti drugu hijerarhiju vrijednosti od one koju Koncil i poslušnost svetima i papama zahtijevaju.“
„Sramoćenje i delegitimacija želje za aggiornamentom Ivana XXIII.“
AJC predstavnica je doduše rekla da je Bratstvo Pija X. koje je prisutno u 70 zemalja i koje na 750 mjesta služi Misu u „ogromnom katoličkom svijetu“ ima samo „relativno mali utjecaj“, „ali ništa što se zbiva na ovome svijetu nije bez posljedica“. Popuštanja Bratstvu Pija X. mogu lako dovesti „do povretka starih predrasuda“ prema drugim vjeroispovijestima i pretvoriti se u „borbeno uvjerenje da se posjeduje jedini pravi put k Bogu“.
![]() |
| Pallavicinija je u protekle tri godine već više puta primio papa Franjo |
To bi bio daljnji korak k „sramoćenju i delegitimaciji goruće želje Ivana XXIII. za 'aggiornamentom' Katoličke Crkve i k povratku pseudoreligioznih, antisemitskih stereotipa koji su dugi niz stoljeća izazvali ogromnu patnju i na koncu doveli do dijaboličnih progona i genocida 20. stoljeća.“
Pošto je autorica sve ovo zgrmila, mašući buzdovanom antisemitizma protiv Bratstva sv. Pija X., hvali „najdublje ekspresivnu šutnju“ papa Franje u Auschwitzu kao „zaglušujuću“.
Koordinator Vatican Insidera papinski je dvorski vatikanist Andrea Tornielli zbog čega se njegovim člancima i člancima koji objavi njegova platforma pridaje osobita pažnja. To vrijedi također i za ovaj članak predstavnice AJC-a pri Svetoj Stolici kojim je Tornielli židovima i muslimanima omogućio da izreknu uvjete pod kojima Sveta Stolica može provesti kanonsko priznanje Bratstva sv.Pija X.
Zaključak bi bio: ako se ovi uvjeti ne bi ispunili, pokrenula bi se „ozbiljna pitanja“. To je izjava u članku American Jewish Comittee-a koju bi netko mogao čitati kao prijetnju. U svakom slučaju Tornielli je Američkom židovskom odboru i Islamskom vjerskom savjetu dao prigodu da na lijep način Vatikanu pošalju upozorenje. Neobično „postupanje“, jer na koncu posrijedi su „unutarcrkvene stvari“ koje se također unutarcrkveno trebaju i riješiti, napisala je Messa in Latino. „Miješanje“ izvana moralo bi se odbaciti već zbog „načelnih promišljanja, dodaje Messa in Latino.
Sumnjivo je osim toga da Američki židovski odbor i Islamski vjerski savjet udruženo nastupaju da bi Katoličku Crkvu upozorili da ne smije biti „povratka“ njezinom tradicionalnom vjerovanju da joj je od Isusa Krista povjeren „jedini put k spasenju“.
Lisa Palmieri-Billig i Yahya Pallavicini
Lisa Palmieru-Billig rođena je u Beču. Sa svojom židovskom obitelji izbjegla je još kao dijete u New York. Tijekom Drugog vatikanskog sabora radila je u Rimskoj podružnici Židovskog svjetskog kongresa (WJC). Bila je 25 godina dopredsjednica Europske sekcije Svjetske konferencije religija za mir koja je utemeljena 1961. godine sa sjedištem u New Yorku i danas je još predsjednica Talijanske sekcije te organizacije. Od 2005. godine onaj je židovska stručnjakinja za Vatikan i predstavnica AJC-a u Italiji i pri Svetoj Stolici.
Yahya Pallavicini, 1965. godište, imam je u al-Wahid džamiji u Milanu. Njegova je majka Japanka, a njegov otac Felice Pallavicini iz Milana, potomak jedne grane poznate talijanske plemićke obitelji, konvertirao je 1951. kao dvadeset petogodišnjak u Lausanni na islam. On sam radije govori o „konvergenciji“ i „novom usmjerenju“. Otada se naziva Abd al-Wahid. Putovao je 30 godina islamskim svijetom gdje je u Istanbulu, Jeruzalemu i na koncu u Singapuru upoznao islamski sufizam i poučen u njemu. Godine 1980. i sam je posao šeik (učitelj) i kao takav poglavar sufijskog Bratstva Ahamadiyyah Idrissiyyah Shadhiliyyah u Europi. Abd al-Wahid Pallavicini zastupa sinkretističko poimanje religije po kojemu sve religije vode do „jednoga Boga“. Po njegovu mišljenju taj se Bog objavio u kronološkom slijedu pri čemu je hinduizam prvi član u ovom lancu objava, a taj lanac doveo je do triju monoteističkih „abrahamskih“ religija čije je dovršenje islam.
Godine 1986. kao predstavnik islama sudjelovao je u krajnje kontroverznom molitvenom susretu za mir u Asizu koju je organizirala Zajednica svetog Egidija uz sudjelovanje pape Ivana Pavla II. Njegova sina ubrajalo se 2009. godine među 500 najutjecajnijih muslimana svijeta. Godine 1998. otac i sin uspjeli su izboriti priznanje islamske vjerske zajednice od Republike Italije. Kao posljedica toga 2000. godine nastala je organizacija imena Islamska vjerska zajednica (COREIS). On je član u državnom islamskom savjetodavnom tijelu talijanskog Ministarstva unutarnjih poslova.
Tekst: Giuseppe Nardi














