[Protiv slobodnijih filozofskih i teoloških škola.]
3041 1. Tko kaže da u Božjoj objavi nema istinitih, i u pravom smislu riječi otajstava, nego da se sve vjerske dogme mogu pravilno obrazovanim razumom shvatiti i dokazati iz naravnih principa: neka bude kažnjen anatemom [usp. *3015sl\. 3042 2. Tko kaže da se ljudskim znanostima treba baviti tako, da se njihove tvrdnje mogu zadržati kao istinite, makar se protivile objavljenom učenju, i da ih Crkva ne može zabraniti: naka bude kažnjen anatemom [usp. *3017], 3043 3. Tko kaže da se može dogoditi, da se dogmama koje je odredila Crkva, u skladu s napretkom znanosti, nekada mora dati smisao drugačiji od onoga kako ga je shvaćala, i kako ga Crkva shvaća: neka bude kažnjen anatemom [usp. *3020].
* 1. VATIKANSKI sabor (20. opći): 8. prosinca 1869. - 20. listopada 1870., 3. sjednica, 24. travnja 1870.: Dogmatska konstitucija "DeiFilius" o katoličkoj vjeri
Šutnja je jedno od glavnih sredstava za postizanje duha molitve i za ostvarivanje neprekidna drugovanja s Bogom. Teško je pronaći istinski pobožnu osobu koja bi mnogo govorila. Šutnja pospješuje sabranost i budi plemenite misli u srcu. "Pazi da ne govoriš mnogo", kaže sveti Dorotej, "jer se tako gube pobožne misli i sabranost u Bogu." Krjepost šutnje ne sastoji se u tome da se nikada ne govori, nego u tome da se šuti kada nema dobra razloga za govor. Salomon kaže: "Postoji vrijeme šutnje i vrijeme govorenja." (Prop 3,7) Nemoj pretjerano čeznuti da čuješ novosti; znatiželja uzrokuje mnogo grijeha. "Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je." (Izr 10,19) iz knjige Vježbanje u savršenosti (sveti Alfonz Liguori)
Papa Pio XII. je tijekom svog pontifikata, koji je trajao skoro 20 godina (1939. - 1958. god.), kanonizirao sveukupno 33 sveca.
Od tih trideset troje svetaca 5 ih je i beatificirao i kanonizirao, a to su: - Émilie de Rodat - Maria Goretti - papa Pio X. - Dominic Savio - Maria Crocifissa di Rosa Papa Pio X. je kanoniziran za manje od 3 godine nakon njegove beatifikacije. Za proces beatifikacije prije je bilo potrebno 2 čuda, također i za proces kanonizacije još dodatna 2 čuda, tako da je prije reformi postkoncilskih papa, bilo potrebno 4 čuda da netko bude proglašen svetim.
Obećanja Srca Isusova svojim štovateljima, sabrana iz spisa sv. Margarete Marije Alacoque:
1. Dat ću im sve milosti koje su potrebne u njihovu staležu.
2. Unijet ću mir u njihove obitelji.
3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u mom Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
7. Mlake će duše postati revne.
8. Revne će se duše uzdići do veliko savršenosti.
9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Srca.
10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najokorjelija srca.
11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mom Srcu i neće se iz njega nikada izbrisati.
12. Svima koji se pričeste na prvi petak kroz devet mjeseci uzastopce, obećavam milost pokore na samrti. Oni neće umrijeti u nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjem času. Ovo 12. obećanje još se zove i Veliko obećanje.
***
Koja je svrha života?
Postati SVET i naučiti ljubiti Boga.
Da sad umreš...?
***
Kako najbolje pomoći bližnjem? Molitvom.
***
Zašto veliki sveci preporučuju češću ispovijed (jednom tjedno)?
Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala je na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmelićanskog reda.
Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija. Tom prigodom dala mu je škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu.
Škapular je dio gornje odjeće što ju nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani. Simbolički škapular, načinjen od komadića platna, nosi i pobožni puk, kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinoga reda. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelski kojega nose kao zalog zaštite Majke Božje.
"Subotnju povlasticu" potvrdio je papa Ivan XXII. 1322. Gospa je obećala da će nositelje njezina škapulara, koji budu savjesno izvršavali obveze koje proistječu iz prihvaćanja škapulara, prve subote nakon smrti izbaviti iz čistilišta.
Na Karmelu su boravili u XII. stoljeću pustinjaci ili eremiti, koji su štovali Gospu. U XIII. stoljeću rastjerali su ih muslimani. Mnogi od njih potražili su utočište u Europi. Papa je odobrio i mušku i žensku granu karmelskoga reda. U XVI. stoljeću reformirani su. Mušku granu obnovio je sv. Ivan od Križa, crkveni naučitelj, kojega su hrvatski karmelićani izabrali za zaštitnika samostana u Somboru, Remetama, Zagrebu. Žensku granu karmelskoga reda obnovila je sveta Terezija Velika, crkvena naučiteljica.
Škapular - marijanski znak
Predstavlja nastojanje da se nasljeduje Isusa Krista poput Marije, savršene učenice Kristove. Marija nas uči:
- da živimo otvoreni Božjim planovima kako nam se očituje u svakodnevnom životu (usp. Lk 1, 26-38) - da slušamo i razmatramo Božju riječ kroz molitvu i život (usp. Lk 2,51) - da budemo blizi i solidarni našim bližnjim u potrebi (usp. Lk 1, 39-45) - da budemo ustrajni u molitvi i u zajedništvu s braćom i sestrama (usp. Dj 1, 14)
Uvodi u karmelsko zajedništvo, u zajednicu redovnika i redovnica prisutnih u Crkvi više od osam stoljeća i obvezuje živjeti ideal ove obitelji: intimno prijateljstvo s Bogom po molitvi. Upućuje na primjer karmelskih svetaca i svetica s kojima se uspostavlja obiteljski vez braće i sestara.
Škapular - nije amajlija: predmet čudotvorne zaštite - nije jamac automatskog spasenja - nije oslobođenje od zahtjeva kršćanskog življenja
+ je znak našeg nastojanja da nasljedujemo Isusa poput Marije + je znak koji nas uvodi u zajedništvo karmelske obitelji + je znak Marijine zaštite, koji hrani našu nadu u susret s Gospodinom u životu vječnom.
Praktične odredbe Škapular se oblači jednom zauvijek, i to u prisutnosti redovnika karmeličanina ili druge ovlaštene osobe. Škapular se može zamijeniti medaljom, koja s jedne strane prikazuje sliku Srca Isusova, a s druge sliku Gospe Karmelske. Takvu medalju pri zamjeni treba blagosloviti. Škapular je znak za autentične kršćane koji nastoje živjeti Evanđelje, koji primaju sakramente i na poseban način štuju Presvetu Djevicu (moliti barem 3 Zdravo Marije dnevno).
Blagdan Blažene Djevice Marije od Karmela proglašen je za cijelu Crkvu 1726. godine. Karmel je gora uz obalu Sredozemnog mora u Palestini ili Izraelu. To ime u prijevodu znači voćnjak ili plodna vrtna zemlja. Sveti Ilija, prorok propovijedao je i poticao slušatelje na štovanje pravoga Boga na toj gori. Red karmelićana je utemeljio Bertold iz Kalabrije, križar 1155.
NAPOMENA: Tradicionalni blagoslov škapulara možete potražiti u RIMSKOM OBREDNIKU.
3. SIGURNE TVRDNJE O OSOBI, KRALJEVSTVU, PROGONIMA I SVRŠETKU ANTIKRISTA
3.1. Prva sigurnost: Antikrist će biti kušnja za vjernike, a kazna za nevjernike i otpadnike
Kušnja: "I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava" (Dn 7,21) ... I dano joj je (Zvijeri) da se zarati sa svecima i da ih pobijedi (Otk 13,7). Kazna: "Tada će se otkriti Bezakonik ... dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima isa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži" (2 Sol 2,9-11). Bog ne dopušta kamen spoticanja na putu zlih sve dok nisu zaslužili kaznu: u tom času oni dođu do vrhunca svojih zlodjela. Po Božjem dopuštenju doći će, dakle, Antikrist kako bi s jedne strane kušao vjeru izabranika, a s druge kaznio veliki broj otpadnika. Sotona će dobiti za neko vrijeme, kao što se dogodilo kod Joba, slobodu djelovanja, vlast nad ljudskim rodom. Tada će se podići onaj kojega sv. Irenej naziva sažetkom svake zloće (Ad. Haser. 1, V,19), i doći će do onog progona o kome je Isus kazao: "jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a ne će je ni biti. " (Mt 24,21).
3.2. Druga sigurnost: Antikrist će biti jedan čovjek, pojedinac
Biblioteka KLASICI KATOLIČKE KULTURE 1. Nihil Obstat ” Može se dati dozvola za tiskanje” Cenzor: msgr. Srećko Bezić Imprimatur ” Neka se tiska” Nadbisk. ordinarijat Br.2027/92. -9.XI.1992. Generalni vikar: msgr. Tomislav Karaman,v.r. Urednik: PETAR BALTA Prijevod: prof. dr. IVAN PEDERIN Teološka lektura: msgr. SREĆKO BEZIĆ, biskupski povjerenik za katekizam u školi Lektori: dr. RADOVAN VIDOVIĆ Prof. VLADE LOZIĆ Korektor: Prof. VLADE LOZIĆ Tehnički urednik: JAKOSLAV ROJNICA Za izdavača: MIRO RADALJ
VELIKI KATEKIZAM proglašen od SV. PIJA X.
VERBUM SPLIT 1992.
Naslov izvornika: CATECHISMO MAGGIORE PROMULGATO DA SAN PIO X. Edizioni Ares, Milano, 1988.
POPRATNA RIJEČ
Nakon pada bezbožne komunističke diktature u Hrvatskoj, koja je iza sebe ostavila duhovnu i vjersku pustoš u jednom dijelu građanstva, više je nego potrebna osnova katoličke vjere. Ovoj potrebi za vjerskom obnovom našeg naroda uvelike će pomoći ovaj Veliki katekizam, propisan i odobren od svetog Pape Pija X, koji je sada po prvi put preveden na hrvatski jezik. Riječ je zapravo o Osnovama Kršćanskog nauka (kompendij), kako ih je zamislio i naslovio sv. Pijo X. Ove Osnove, uz Veliki katekizam, tvore još i Naputak o blagdanima Gospodinovim, Blažene Djevice Marije i svetaca, Kratka povijest vjere (gdje su doneseni momenti bitni za katoličku vjeru iz Starog zavjeta, Novog zavjeta i povijesti Crkve), te Dodatak. Kao što je poznato, od ove godine se u našim javnim školama predaje katolički vjeronauk. Time bi se mlađem naraštaju pružilo solidno poznavanje svoje vjere, ali dijelu našeg puka to je bilo uskraćeno za vrijeme komunističkog režima. Danas mnogi roditelji, javni društveni radnici, novinari, profesori i dr. dolaze u živi dodir s katoličkom vjerom, ali im nedostaje temeljno znanje o njoj. Jedna ovakva knjiga mogla bi im biti vrlo vrijedna u pravilnom upoznavanju njenih istina. Premda je sastavljena početkom stoljeća, nije ništa izgubila od svoje aktualnosti, što najbolje govori o njenoj neprolaznoj vrijednosti u doktrinarnom tumačenju sadržaja katoličke vjere. Zato nas ne smije iznenaditi činjenica da je samo od 1974.god. do danas doživjela osam izdanja u Italiji, gdje postoji golem broj knjiga koje obrađuju istu tematiku. Imamo sreću da je ovo hrvatsko izdanje plod rada prvenstveno katoličkih laika, čime se ostvaruju nakane Drugoga vatikanskog sabora, dosljedno i naše, glede angažmana laika u životu Crkve. Potreba za jednim jasnim i konciznim katekizmom očituje se i u pripremi Sveopćeg katoličkog katekizma, koji Sveta stolica kani izdati. Izdavač je želio ovim izdanjem popuniti prazninu dok se ne pojavi Sveopći katekezam (iz kojeg će onda biti nužno prirediti slične Osnove za široki katolički puk). Kako su se prijevodi nacionalnih katekizama pokazali nedostatni, a ponekad i nejasni, priređivač se odlučio, u skladu s vjernosti Petrovim nasljednicima, za siguran nauk katoličke vjere propisan od sv. Pija X, u čije plodove se ne može sumnjati. I jedini nedostatak ovog katekizma, anakronizam glede odluka Drugog vatikanskog sabora, izbjegnut je time što su točke koje su doživjele pastoralne promjene označene i u Bilješkama je doneseno postkoncilsko naučavanje Katoličke Crkve. Zbog svega izloženog smatram ovaj Veliki katekizam izvorom jasnog nauka katoličke vjere i zato ga preporučam svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjerničkom puku, kao i svima onima koji se zanimaju za istine katoličke vjere.
U Splitu, na dan Božića 1991.god.
Nadbiskup splitsko-makarski +Ante
NAPOMENA
Veliki katekizam, koji je proglasio sveti Papa Pio X, jedino je ovakvo djelo u ovom stoljeću, univerzalno i važeće za čitav katolički svijet. Mi ga donosimo po prvi put na hrvatskom jeziku uvjereni da prilažemo čitateljstvu povijesni dokument neprolazne i jedinstvene vrijednosti za svako tumačenje doktrinarnih sadržaja vjere. Pridržavajući se izvornika, sve tekstove objavljujemo u integralnoj verziji, s razumljivim jezičnim prilagodbama i neznatno skraćenim povijesnim tumačenjima. Mjesta uz broj pitanja, gdje se mjesto kockice (■) nalazi zvjezdica (*) upućuju na bilješke na str. 265. i dalje.{/spoiler}
VELIKI KATEKIZAM
* * * Uvodna lekcija o kršćanskom nauku i njegovim glavnim dijelovima * * *
■ 1. Pitanje: Jeste li Vi kršćanin? Odgovor: Da, ja sam kršćanin milošću Božjom. ■ 2. P. Zašto kažete: milošću Božjom? O. Kažem milošću Božjom, jer biti kršćanin dar je milosti Božje koju mi nismo mogli zaslužiti. ■ 3. P. Tko je pravi kršćanin? O. Pravi kršćanin je onaj tko je kršten, tko vjeruje i ispovijeda kršćanski nauk, tko po njemu živi i tko sluša zakonite crkvene pastire. ■ 4. P. Što je kršćanski nauk? O. Kršćanski nauk je onaj koji nas je učio Isus Krist, naš Gospodin, da nam pokaže put spasenja. ■ 5. P. Je potrebno naučiti nauk Isusa Krista? O. Potrebno je naučiti Kristov nauk i teški propust čine oni, koji ga zanemare učiti. ■ 6. P. Jesu li roditelji i gospodari obvezani slati na katekizam svoju djecu i podređene? O. Roditelji i gospodari dužni su se brinuti da njihova djeca i podređeni nauče kršćanski nauk; ako pak to ne učine, oni su krivi pred Bogom. ■ 7. P. Od koga moramo primiti i naučiti kršćanski nauk? O. Kršćanski nauk moramo primiti i naučiti od svete Katoličke Crkve. ■ 8. P. Kako ćemo znati da je kršćanski nauk, koji primamo od svete Crkve Katoličke, zbilja istinit? O. Sigurni smo da je kršćanski nauk koji primamo od Crkve Katoličke istinit, jer je izvor toga nauka Isus Krist, a on je preko svojih apostola povjerio Crkvi, koju je on utemeljio i uredio, da bude nepogrešiva učiteljica svih ljudi, pa joj je u tome obećao božansku pomoć sve do svršetka svijeta. ■ 9. P. Ima li i drugih dokaza istinitosti kršćanskoga nauka ? O. Istinitost kršćanskog nauka vidi se iz očite svetosti mnogih koji su po njemu živjeli i koji i danas žive, vidi se iz junačke postojanosti mučenika, iz njegova brzog i čudesnog širenja u svijetu i njegova potpunog očuvanja tijekom tolikih stoljeća različitih i neprestanih borba. ■ 10. P. Koliko ima glavnih i najpotrebnijih dijelova kršćanskoga nauka i koji su oni? O. Ima četiri glavna i najpotrebnija dijela kršćanskoga nauka; Vjerovanje, Očenaš, Zapovijedi i Sakramenti. ■ 11. P. Što nas uči Vjerovanje? O. Vjerovanje nas uči temeljne članke naše svete vjere. ■ 12. P. Što nas uči Očenaš? O. Očenaš nas uči sve ono čemu se imamo nadati od Boga i sve ono što ga moramo moliti. ■ 13. P. Što nas uče zapovijedi? O. Zapovijedi nas uče sve ono što moramo činiti da bismo se svidjeli Bogu: da treba ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega kao samoga sebe, iz ljubavi prema Bogu. ■ 14. P. Što nas uči nauk o sakramentima? O. Nauk o sakramentima uči nas, kakva su to sredstva, koja je Isus Krist ustanovio i kako se treba služiti tim sredstvima, koja je Isus Krist ustanovio da bi nam oprostio grijehe, udijelio svoju milost te ulio i povećao u nama kreposti vjere, nade i ljubavi.
Prvi dio O APOSTOLSKOM SIMBOLU ILI “VJEROVANJU” * * *