O nasljedovanju Krista i preziranju svih taština

Tko ide za mnom ne hoda u tmini (Iv 8, 12), govori Gospodin. To su riječi Kristove koje nas opominju da nasljedujemo Njegov život i djelovanje, ako hoćemo da budemo zaista prosvijetljeni i oslobođeni od svake sljepoće srca. Neka dakle naše najveće nastojanje ide za tim da razmišljamo o životu Isusa Krista.

Nauk Kristov nadvisuje sve nauke svetaca, i tko bi imao duha Njegova, našao bi ondje sakrivenu manu. Ali događa se da mnogi, makar često čuju Evanđelje, osjećaju neznatnu želju za njim, jer nemaju duha Kristova. Tko pak hoće potpuno i od srca razumjeti riječi Kristove, taj mora nastojati da cijeli svoj život prilagodi Njegovu životu.

Što ti koristi raspravljati učeno o Presvetom Trojstvu, ako ti manjka poniznost zbog čega se ne dopadaš Trojstvu? Zaista, učene riječi ne čine čovjeka svetim i pravednim, nego krepostan život čini ga Bogu dragim. Volim osjetiti skrušenje, nego li znati izraziti njegov pojam. Kad bi znao napamet čitavo Sveto Pismo i izreke svih filozofa, što bi sve to koristilo bez ljubavi Božje i milosti? Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost (Prop 1, 2), osim Boga ljubiti i Njemu jedinomu služiti. Najveća je mudrost: preziranjem svijeta težiti za kraljevstvom nebeskim.

Ispraznost je dakle tražiti raspadljivo blago i u njega se pouzdavati.

Ispraznost je također težiti za častima i htjeti se visoko uzdići.

Ispraznost je slijediti požude tijela i za onim čeznuti radi čega moramo biti kasnije strogo kažnjeni.

Ispraznost je željeti dug život, a malo se brinuti za čestit život.

Ispraznost je paziti samo na sadašnji život, a ne pobrinuti se za ono što će doći.

Ispraznost je ljubiti što tako brzo prolazi, a ne žuriti se onamo gdje nas čeka vječna radost.

Sjeti se često izreke: Oko se ne može nagledati, uho ne može naslušati (Prop 1, 8).

Nastoj dakle otrgnuti svoje srce od ljubavi vidljivih stvari i teži za nevidljivima. Jer oni koji idu za svojom sjetilnošću, kaljaju savjest i gube milost Božju.

Toma Kempenac, "Nasljeduj Krista"