subota, 30. siječnja 2016.

Dva stupa


26. svibnja 1862. don Bosco obeća dječacima da će im ispričati nešto dobro na prezadnji, ili zadnji dan ovog mjeseca. Tako je i učinio. Za 'laku noć' 30. svibnja, ispriča im ovu parabolu ili alegoriju.

Prije par noći usnuo sam ovaj san. Istina, snovi nisu ništa do li snovi, ali ipak ću vam ga ispričati na vašu duhovnu korist. Baš kao što sam spreman reći vam sve svoje grijehe – radije bi da mi na glavu padne strop, nego da vas krivo uputim. Zamislite da sa mnom stojite na obali, ili još bolje, na izdignutoj litici, a oko nje nigdje kopna na vidiku. Golemo morsko prostranstvo puno zastrašujućim brojem lađa poredanih u borbeni niz, na pramcima im tvrdo zašiljeno koplje za probijanje, sposobno probiti svaku obranu. Sve su naoružane do zuba, topovima, zapaljivim bombama, vatrenim oružjem svake vrste - čak i knjigama. Sve su usmjerene prema jednom veličanstvenom brodu, moćnijem nego one sve. Dok su mu prilazile, lađe su nastojale probiti ga, zapaliti, te bilo kako oštetiti.

Ova dostojanstveno plovilo su štitile lađe u pratnji. Vjetar i valovi su pomagali neprijatelju. Usred ovog beskrajnog mora, bijahu dva čvrsta stupa. Bijahu nedaleko jedan drugoga. Prvi je sezao u nebesa, a na njemu kip Bezgrješene Djevice. Na podnožju tog stupa je natpis: Pomoćnica Kršćana. Drugi stup je viši i robusniji od prvoga, a na njemu se nalazi Hostija proporcionalne veličine. Na podnožju stupa piše: Spasenje vjernika

Veličanstvenim brodom zapovijeda - Rimski vrhovni svećenik (pontif) – videć i neprijateljevu srdžbu, te moguću tužnu sudbu svojih pratećih brodova, sazva svoje kapetane na sastanak. Međutim, dok su oni diskutirali o svojoj strategiji, nasta jaka oluja,pa su se morali vratiti na svoje lađe.

Kad je oluja jenjala, Papa opet sazva svoje kapetane, dok je njegov brod nastavio svojim kursom. Ali, oluja opet pojača. Stojeći za kormilom, Papa je napeo sve svoje mišiće ne bi li brod doveo između dva stupa, sa čijih su oboda visjele brojna sidra i jake kuke na lancima,kao sidrišta za lađe.

Cijela je neprijateljska flota nastojala prepriječiti Papi put, te potopiti brod, pa koliko koštalo da koštalo. Bombardirali su ga svime i svačim što su imali: knjigama i pamfletima, zapaljivim bombama, vatrenim oružjem, topovima. Bitka je čak postala još žešćom. Ojačani pramčani kljunovi probijali su brod, opet i opet, ali sve je uzaludno, kao neoštećen i nustrašiv, on je plovio svojim kursom. Ponekad bi ga zastrašujuće proboli i napravili rupu u trupu broda, ali bi odmah sa dva stupa zapuhao povjetarac i zabrtvio rupu.

U međuvremenu, neprijateljski se topovi i puške rasprsnuše, a kljunovi se rascijepaše, lađe probiše i potonuše na dno mora. U zaslijepljujućem bijesu, neprijatelj započe borbu prsa o prsa, proklinjući i izgovarajući svakakve gadosti. Iznenada Papa pade ozbiljno ranjen. Odmah su mu pomogli brzo ustati, ali ga opet pogodiše i on pade mrtav nauznak. Neprijatelji slavodobitno kliknuše, a njihovim lađama prostruja radost. Ali,čim je Papa izdahnuo, drugi zauze njegovo mjesto. Izabrali su kapetani pratećih lađa tako brzo, da je vijest o Papinoj smrti koincidirala s viješću o njegovu nasljedniku. Neprijatelj izgubi samopouzdanje. 

Probijajući se kroz neprijateljski otpor, novi Papa doveze sigurno brod između dva stupa i usidri ga za njih, prvo za stup na kojem bijaše Hostija, a zatim za stup na kojem bijaše Djevica.Tad se poče nešto izvanredno događati. Neprijateljski brodovi u panici i u neredu, sudaraše se međusobno, tako potapajući jedan drugoga. 

Neki porateći brodovi koji su se dostojanstveno borili uz Papin brod, prvi su se privezali uz dva stupa. Mnogi drugi, koji su se bojali i držali su se postrani dok se bitka odvijala, stajaše mirno, čekajući dok neprijateljske lađe potpuno ne potonuše u valovlju. Tada, i one krenuše prema dva stupa, privezaše se na kuke s lancima, te sigurno i mirno jedriše pokraj veličanstvenog broda. Tad na moru nastade velika bonaca. 

'I, što misliš o ovome?', upita don Bosco oca Rua. On odgovori: 'Mislim da glavni brod predstavlja Crkvu, koju vodi Papa. Brodovlje predstavlja čovječanstvo. More je slika svijeta. Pranja glavnom brodu su lojalne crkve Katoličkoj Crkvi. Napadači su njeni neprijatelji, koji svakim oružjem nastoje uništiti je. Dva stupa, rekao bih, simboliziraju pobožnost prema Mariji i Presvetom Oltarskom Sakramentu. 

'Otac Rua nije spomenuo Papu koji je pao mrtav u borbi. Ni don Bosco nije ništa o tom rekao, nego je jednostavno dodao: 'Vrlo dobro, oče, osim jednoga: neprijateljski brodovi simboliziraju progonstva. Crkvu čekaju vrlo ozbiljna progonstva. Ono što smo mi do sad pretrpjeli, je gotovo ništa u usporedbi s progonstvima koja slijede. Neprijatelji Crkve simboliziraju lađe koje nastoje, po svaku cijenu, potopiti admiralski brod - Crkvu. U tako strašnom času, samo nas dvije stvari mogu spasiti – pobožnost prema Mariji i česta Pričest. Učinimo sve što možemo da koristimo ova dva spasonosna sredstva, te naučimo i druge da to čine. Laku noć.

Don Bosco - Snovi i Vizije

Izvor

Broj komentara: 5:

  1. Neka veli tko šta hoće ali moram napisati . Gospa u Međugorju daje također tzv. pet kamenova za borbu protiv današnjeg Golijata . To su : 1. Molitva Krunice - molitva srcem 2.Euharistija 3.Biblija 4.Post 5.Mjesečna ispovjed . Kad gledamo tako jednostavno , a tako teško . Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. moram priznati u potpunosti se slažem s vama ali još bi dodao i jaku vjeru kao preduvjet tome svemu

      Izbriši
    2. To je navedeno u prvoj točki - molitva srcem .,, Ovaj me narod samo usnama štuje a srce mu je daleko od Mene . Pravednik će moj živjeti od vjere ." Vjera je dar i treba se kao i za ustrajnost u molitvi izmoliti . Zato na početku Sv. Krunice molimo da nam Isus umnoži vjeru . A ipak najveća je ljubav jer kad jednom dođemo pred Gospodina vjera nam neće trebati pošto ćemo ga gledati onakvog kao što jest . Aza sada nam je dovoljna utjeha Njegova Sveta riječ ,, BLAGO ONIMA KOJI VJERUJU , A NISU VIDJELI ." Robelar

      Izbriši
  2. Kažu da su don Boscova proročanstva toliko strašna da ih se drži zatvorenima u vatikanskim ladicama. La Salette i poruku se progonilo. Melanie je toliko oklevetana i njezin život iskrivljen da mnogi misle da je bila barem čudna i nepouzdana. Mnogi su ipak promijenili mišljenje kada se saznalo da joj je tijelo bilo neraspadnuto.
    No, zacijelo postoji kontinuitet između La Saletta, don Boscovih proročanstava i Fatimskih tajni, osobito onoga dijela koji nije objavljen, a za koji su svi oni koji su ga pročitali rekli da je strašan i da je posrijedi strašna kriza vjere.
    Za don Boscovu izjavu da će u Rimu i okolici ostati na životu samo sedam klerika već znamo, onu strašnu rečenicu iz poruke La Saletta ne želim ni ponoviti - jer mnogim vucima u ovčjem runu danas to je opravdanje za njihov otpad od Crkve.
    No sva ova proročanstva ne pozivaju na obeshrabrenost, kapitulaciju, strah i paniku: upravo su to vremena jake vjere i velikih svetaca kada Boja pomoć vjernima ne izostaje.
    Veliku nadu i utjehu daje nam svakako i Blažena Djevica svojim riječima u Fatimi: "Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti!"

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  3. Neki je dan mons.Fellay održao vrličanstveno predavanje o značaju Fatime i Fatimske tajne za naše vrijeme. Odnosno, jasno je rekao da jedan dio - upravo ovaj koji govori o velikoj krizi vjere i otpadništvu - uopće nije objavljen. Spomenuo je i mnoštvo drugih bitnih stvari koje se svakako našim samoprozvanim trady "opinion makerima" nikako ne bi svidjelo jer su to bapske priče, nedostojne visokih intelektualaca i njihove prosvjećenosti.
    Predavanje je održano na njemačkome - pa tko razumije njemački, svakako preporučujemo:

    http://www.militia-immaculatae.info/pages/posts/vortrag-bischof-fellay-103.php

    Mislim da se o tome u našim krugovima nikada neće potrošiti ni jedna jedina riječ. Naši tradicionalni krugovi, svi skupa, pokazuju onu tipičnu ograničenost i parcijalno tradicionalno naviještanje: malo ili nikako se govori o moralu, pobačaju - kao da to nije i naša dužnost, a o privatnim objavama (koje je Crkva priznala) što manje. Stalno je cjepidlači o kanonima, uredbama, dekretima...o prijevodima, izdanjima, svescima, blogovima, predavanjima - i onda opet ispočetka. Zar je procesija s Gospom Fatimskom i posveta Bezgrješnom Srcu za primitivne bakice i luđake?!Ili inzistirati na posveti Rusije? Pa daj, tko bi se sramotio...
    Već su više puta vlasti FSSPX-a oštro ukorile čak i neke skupine vjernika FSSPX-a koje su zatvorene u sebe, koje necjelovito navještaju Tradiciju - jer plodovi su uvijek isti: zrak postane ustajao, a Tradicija se ne širi. Skupine koje su same sebi svrha?!
    Ja se bojim da kod nas ne bude slično.
    Zapanjujuće je koliko se malo govori o nadnaravnome - kao da ne postoji ili kao da sumnjamo da postoji - pa čak i kad sveta Crkva prizna neko ukazanje ili potvrdi neko čudo.
    Stvara se dojam kao da samo veliki i učeni zastupaju Tradiciju, kao u protestantizmu: jedino "profesori" na koncu znaju što je vjera i Biblija - pa vidimo divne posljedice u tim heretičkim zajednicama.
    No, uz našega Gospodina nisu bili samo profesori, bili su galilejski ribari, slijedili su ga kljasti, obraćeni grješnici, odbačeni i bolesni.
    Tradiciju će opet dobrim dijelom iznijeti mali, nepoznati ljudi kojih baš i nema po blogovima.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši

Napomena pri komentiranju:
Objavljujem korisne, pristojne i potpisane komentare.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...