Ne, svećenik ne! Radije bi ga vidjela mrtvoga!

Jedna ugledna torinska dama za koju se znalo da je jako pobožna, posjetila je don Bosca zajedno sa svojim najmlađim sinom. Don Bosco je, između ostaloga, upita: „A kako je Vaš najstariji sin, nešto studira?“

„Krenuo je stopama svoga oca, želi u diplomaciju. Drugi mi je na vojnoj akademiji, bit će general.“

„A ovoga ćemo u svećenike!“, predloži don Bosco.

„Ne, svećenik ne! Radije bi ga vidjela mrtvoga!“

Don Bosco duboko ožalošćen takvim odgovorom, pokušao je urazumiti pobožnu damu, ali njegove su riječi bile uzaludne. Osam dana kasnije ista je gospođa ponovo posjetila don Bosca. Bila je blijeda, tužna i usrdno molila sveca da dođe i blagoslovi njezina najmlađeg sina jer je teško bolestan. Don Bosco je posjetio dječaka koji mu je uporno ljubio ruke. Saznao je da su ga liječnici pomno pregledali i da nisu pronašli uzroke njegovu lošem stanju.

U jednom trenutku dječak se okrenuo majci i rekao: „Mama, tvoje su me riječi ubile. Sjećaš li se kad smo bili kod don Bosca; ti si rekla da bi me radije vidjela mrtva nego da se posvetim Bogu. Bog me sada uzima sebi.“ Don Bosca je to jako pogodilo, ali nastojao je svejedno utješiti obitelj govoreći da svi moramo vršti volju Božju. Ubrzo nakon toga javili su mu da je dječak umro.