Ime svete Agneze nalazi se u Rimskome kanonu (među 7 svetica) i litanijama Svih svetih, a svojim su je djelima poslavili najveći crkveni pisci kao sveti Ambrozije, sveti Jeronim i sveti Augustin. Prvi kršćanski rimski car Konstantin Veliki sagradio je na grobu svete Agneze veličanstvenu baziliku.
Stara kršćanska predaja kaže da je sv. Janja bila kći odlične patricijske obitelji, odrasla u bogatstvu, sjaju i raskoši. Još kao djevojčica postala je kršćanka. Toliko se oduševila Kristom da se zavjetovala na djevičanstvo.
U vrijeme progona cara Dioklecijana, zaprosio ju je za svoga sina sam prefekt grada Rima. Budući da je odbila prošnju, mladi se prosac uvrijedio i bolje ispitao zašto je Janja tako postupila. Kad je otkrio da je kršćanka, prijavio ju je sudu.
Ni najteže prijetnje nisu mogle mladu djevojku odvojiti od vjere u Krista. Podvrgnuta je groznim poniženjima i mukama. O načinu njezine muke te o čudesima koja su se pritom događala, postoje razne predaje. Iako još djevojčica, do kraja je bila hrabra, tješila sve koji su za njom žalili i bez straha pošla u smrt. Na kraju joj je jedan vojnik mačem odrubio glavu, 21. siječnja oko 304. godine. Zadivljuje što je sve to junački podnijela u svojoj gotovo djetinjoj dobi, od 12-13 godina. Iako tjelesno mlada, duhovno je bila posve zrela i time postala uzor mnogima.
Pobožna predaja kaže da se osam dana nakon svoje smrti ukazala svojim roditeljima, držeći janje u rukama. Tješila ih je pokazujući im slavu koju je zadobila svojom mučeničkom smrću.
Zaštitnica je ženske mladeži, djevojaka, zaručnika, vjerenika, tjelesne čistoće, nevinosti, janjadi, usjeva, vrtlara, žrtava silovanja i mnogih naselja, biskupija, župa i crkva diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Medulin, Rakalj kod Marčane, Anžići kod Višnjana).
Sveta Agnezo, moli za nas!
Dva dijela Kanona spominju svece:
OdgovoriIzbrišiPrvi ("Communicantes") ide prije Pretvorbe:
Communicántes, et memóriam venerántes, in primis gloriósæ semper Vírginis Mariae, Genitrícis Dei et Dómini nostri Jesu Cjristi: sed et beatórum Apostolórum ac Mártyrum tuórum, Petri et
Pauli, Andréæ, Jacóbi, Joánnis, Thomæ, Jacóbi,
Philíppi, Bartholomæi, Matthæi, Simónis et Thaddæi [jedanaestorica "originalnih" apostola i Pavao]:
Lini, Cleti, Cleméntis (trojica prvih nasljednika sv. Petra, dakle drugi, treći i četvrti papa), Xysti (sedmi papa), Cornélii (21. papa), Cypriáni (biskup kartaški koji se slavi isti dan s Kornelijem, predstavlja biskupe mučenike), Lauréntii (Lovro đakon, koji se u Litanijama Svih Svetih navodi odmah poslije Stjepana prvomučenika; predstavlja đakone mučenike), Chrysógoni (sv, Krševan kojeg časte Zadrani), Joánnis et Pauli (rimski mučenici, braća, slave se 26.6.), Cosmæ et Damiáni (kao Ivan i Pavao, i Kuzma i Damjan doalze u paru): et ómnium Sanctórum tuórum ...
Drugi ("Nobis quoque peccatóribus ") ide nakon Pretvorbe:
Nobis quoque peccatóribus fámulis tuis... cum tuis sanctis Apóstolis et Martýribus: cum Joánne [Ivan Krstitelj], Stéphano [Stjepan prvomučenik], Mathía [Matija apostol, izabran na mjesto Jude Iškarioskog; preostala Jedanestorica i Pavao su spomenuti u ranijem dijelu Kanona], Bárnaba [preostali Apostol, uz Matiju i pavla, nije dio [originalne" jedanaestorice], Ignátio [Ignacije Antiohijski], Alex-
ándro [papa Aleksandar I., šesti papa], Marcellíno, Petro, [Marcelin i Petar dolaze "u paru", kao ivan i Pavao, odnosno Kuzma i Damjan; pogubljeni u doba Dioklecijana] Felicitáte, Perpétua [zajednički blagdan 6. ožujka po Kalendaru iz 1962.], Ágatha [5. veljače], Lúcia [13. prosinca], Agnéte [21. siječnja], Cæcília [22. studenog], Anastásia [Anastazija iz Sirmija, 25. prosinca; njene je značajne relikvije sv. Donat, biskup zadarski, prenio u Zadar čija joj je katedrala posvećena], et ómnibus Sanctis tuis...
Hvala na informacijama.
Izbriši