„Tko si ti?“ – pitao je prikazu.
Nesretni je mladić rekao: „Što? Zar me ne prepoznaješ?“
Odgovorio je: „Ali kako si drugačiji! Izgledaš kao đavao?!“
„Oh, smiluj mi se, jer sam proklet!“
„Kako to misliš?“
„Pa, znaj da je po tvom odlasku iz one proklete kuće zla osoba skočila na mene i udavila me. Moje je tijelo ostalo na sred ulice, a moja je duša sada u Paklu. Znaj, da je ista kazna čekala i na tebe, ali te Djevica Marija sačuvala od nje, zahvaljujući tvojoj navici da svaki dan njoj u čast izmoliš tri Zdravomarije. I blažen li si ako znaš kako ćeš se koristiti ovom viješću koju ti Majka Božja daje kroz mene.“
Kada je završio s tim riječima, prokleta je duša rastvorila svoj ogrtač dopuštajući da prijatelj vidi plamenove vatre i zle duhove koji ga muče, i potom nestade. Mladić se, vidjevši ovo, bacio na pod plačući i dugo je molio i zahvaljivao Mariji. Sada je razmišljao o svome proteklom životu i mislio što bi sada trebao učiniti da promijeni svoj život, kada je začuo zvona franjevačkog samostana.
U tom je trenutku rekao: „Znači tamo me Bog zove da ispaštam za grijehe.“
Sljedeće jutro, pošao je u samostan i preklinjao gvardijana da ga primi. Gvardijan je znao za razuzdani život mladića te ga odbio. No, mladić je kroz suze i jecaje ispričao događaj od prethodne noći. Gvardijan je poslao odmah dvoje ljudi iz samostana da provjere njegove riječi, i uistinu su našli tijelo zadavljenog mladića. Uskoro su ga primili među Braću, a on se potpuno posvetio pobožnom životu, pokori i popravku.
Ovaj je strašni događaj rodio u samom bl. Rikardu dvije stvari – strah od pakla, i odanost Blaženoj Djevici Mariji, kako je i on uskoro ušao u isti samostan kao i mladić iz priče.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena pri komentiranju:
Objavljujem korisne, pristojne i potpisane komentare.