O inicijativi možete pročitati ovdje; čini se da je gesta nastala u dobroj namjeri, no možda ne pretjerano mudroj.
Pokušajmo objasniti zašto.
Mjesto na kojem se muslimanska zajednica moli postaje Dar al-Islam, kuća islama; mjesto koje će uvijek biti vlasništvo sljedbenika proroka Muhameda. Za razliku od ostatka svijeta – posebno zapada – koji je Dar al-harb, kuća rata, tj. zemlja za osvojiti za istinitu vjeru.
Upravo je zato Saladin nakon osvajanja Jeruzalema i posjeta Crkvi Svetoga Groba, učinio sljedeće: dao je uništiti raspelo i razbiti zvona, no nije htio moliti u crkvi, upravo zato da izbjegne da crkva postane Dar al – Islam. Zapravo je htio da ona ostane mjesto kršćanskog hodočašćenja (također i zbog ekonomskih razloga, kako se čini: hodočasnici su značili priljev novca).
Nije slučajnost da je Talijanska biskupska konferencija napisala sljedeće u svom pastoralnom dokumentu:
“Kako bi se izbjegla nepotrebna zbunjenost i krivo shvaćanje, kršćanska zajednica ne smije davati crkve, kapelice i mjesta namijenjena katoličkom bogoštovlju, kao i mjesta za župne aktivnosti, na raspolaganje nekršćanskim religijama za njihova vjerska okupljanja. Također, prije promicanja religijskih kulturnih inicijativa i vjerskih susreta s nekršćanima, potrebno je pažljivo razmotriti kakvo je njihovo značenje i imati garanciju korektnih međureligijskih odnosa koja mora pratiti korištenje mjesnih crkava.”
Štoviše, posljednjih se mjeseci, na sastanku visokog nivoa s Papom i njegovim suradnicima, raspravljalo se o problemu dijaloga sa islamom i njegovim raznim aspektima.
Osoba koja vrši važne službe u Crkvi, koja ima veliko iskustvo o islamskom svijetu, upozorila je da moramo pozvati na oprez naše pastoralne djelatnike, koji možda naivno iznajmljuju naše crkve i prostore. To ostaje u kolektivnom sjećanju islamskih vjernika, i može postati predmetom zahtjeva u više ili manje bliskoj budućnosti.
Marco Tosatti
Izvor
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena pri komentiranju:
Objavljujem korisne, pristojne i potpisane komentare.