Sve što volimo ovdje na zemlji, bilo osobe ili stvari, volimo ih jer ih na neki način smatramo vrijednima ljubavi. Bog je beskrajno vrijedan ljubavi, On je punina svega što je dobro i vrijedno ljubiti, i stoga On zaslužuje našu potpunu ljubav. Ako zbrojimo sve što smatramo dobrim i vrijednim ljubavi u ovom svijetu, sve značajno, svu moć, mudrost, ljepotu, dobrotu, ljubav, i svu sreću koju u njemu nalazimo i umnožimo to milijun puta, sve će to biti ništa u usporedbi s time koliko je Bog vrijedan naše ljubavi.
U dubini ljudskog srca Bog je usadio ljubav zbog koje čovjek osjeća duboku čežnju za Njime, savršenim dobrom i izvorom sve sreće. Naša je volja gladna i žedna Boga. Ona je u suštini usmjerena prema Bogu, poput magneta. I sve što mi želimo ili volimo, volimo samo zato što u tome nalazimo djelić savršenog dobra i savršene sreće za kojima žudi naša duša. Nažalost, grešnik i svjetovni čovjek ne shvaća da sreću za kojom čezne može naći samo u Bogu, i stoga on traži sreću tamo gdje ju ne može naći – u svjetovnim stvarima i užitku grijeha. Kako kaže sv. Augustin: „Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“
Vjernik, revan čovjek, s druge strane, traži savršenu sreću u Bogu, koji predstavlja najveće dobro i savršeno ispunjenje čežnje naše volje. On iz iskustva zna da je savršena sreća u Bogu i da samo Bog može ispuniti sve njegove želje. On je također postepeno postao svjesniji duboke i tajne čežnje za Bogom, i često osjeća kao da je njegova duša zaljubljena u Boga te stoga s ushićenjem kaže: „Nađoh onoga koga ljubi duša moja, i neću ga pustiti...“ (Pj 3:4)
Tražimo i ljubimo Boga poput svetaca, ljubeći Ga u Njemu i u svim stvarima. Osluškujmo i slijedimo čežnju naše duše. To će nam već ovdje na zemlji dati predokus nebeske sreće.
Benedicamus Domino
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena pri komentiranju:
Objavljujem korisne, pristojne i potpisane komentare.