Zatvoreno 15 samostana: što će preostati od Reda franjevaca Bezgrješne?

Što će preostati od franjevaca Bezgrješne?

(Rim) Koliko je uznapredovalo uništenje reda franjevaca Bezgrješne? Aktualiziranje jednoga poglavlja koje se poput tamne sjene pruža preko pontifikata pape Franje.

Godine 1969. dva su minorita, Stefano Maria Manelli i Gabriele Maria Pelletri, nakon temeljitog proučavanja Fontes Franciscani molila generala Reda da smiju otpočeti s „jednim novim iskustvom franjevačkoga života“ uz povratak izvornoj strogoći. Godine 1970. stavljen im je na raspolaganje napušteni samostan Reda gdje su im se tijekom vremena priključili i drugi muškarci, a utemeljenjem ženske grane također i žene. Godine 1990. zajednica je kanonski priznata kao poseban Red.

Osobitost mladoga Reda

Ovaj je Red do srpnja 2013. predstavljao izuzetak među katoličkim redovništvom. Dok stari, tradicijom bogati redovi pate i boluju od nedostatka podmlatka, mladi je franjevački Red proživio pravi pravcati procvat zvanja.

Njegova je osobitost bila u tome da se utemeljitelji nakon Koncila nisu okrenuli liberalnim otvaranjima, nego su se vratili strogoći franjevačkoga ideala. Senzibilnost koja se kroz to razvila dovela ih je tijekom pontifikata Benedikta XVI. do povratka tradicionalnome obredu. Franjevci Bezgrješne time su bili jedini novoobredni Red koji se vratio tradicionalnome obliku Rimskoga obreda i time je kao i zbog svoje strogoće privlačio mlade ljude dok su drugi samo vegetirali.

Zbog te osobitosti ovaj Red nije bio pod nadležnošću Papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei, nego rimske Kongregacije za redovnike koja se inače bavi samo novoobrednim redovima.

Dvojica utemeljitelja Reda: p.Stefano Maria Manelli (lijevo) i p.Gabriele Maria Pellettieri

Daljnja osobitost razlikovala je mladi Red koji cvjeta od zajednica Ecclesia Dei. U karizmu Reda osim franjevačkoga ideala spadala je uz marijansku pobožnost i ljubav prema Tradiciji i tradicionalnome obredu, također i misionarska revnost. 

Dok se zajednice Ecclesia Dei, marginalizirane i getoizirane, u mnogim biskupijama više trpe, nego prihvaćaju, Franjevci su Bezgrješne imali na raspolaganju slobodu novoobrednih zajednica kako bi razvijali svoj apostolat te kako bi posebice bili misijski djelatni. 

Prijelazom na stari Obred počele su prve poteškoće s dijecezanskim biskupima. Od tri pokušaja na njemačkom govornom području da utemelje samostan (koji su nam poznati), samo je pokušaj u Kitzbühelu (nadbiskupija Salzburg) imao uspjeha. Druga dva pokušaja novijega datuma (biskupija Bozen-Brixen i biskupija Linz) odbijena su. 

Promjene izborom pape Franje 

Iako je mladi Red tijekom pontifikata Benedikta XVI. uživao papinsku naklonost, za Franjina pontifikata to se okrenulo u suštu suprotnost. U srpnju 2013.godine, samo četiri mjeseca po izboru, Kongregacija za redovnike smijenila je uz papinsku suglasnost cijelu upravu Reda. Red je stavljen pod komesarsku upravu. 

Komesar, kapucin Fidenzio Volpi, koji nije bio prijatelj tradicionalnoga Obreda, počeo je s pravim pravcatim uništenjem. Patera Volpija, koji je preminuo u lipnju 2015. godine, zamijenio je salezijanac i kanonist Sabino Ardito. Razbijanje Reda ipak se bez predaha nastavlja. 

Razlozi za radikalno uplitanje u život Reda koji je cvjetao do dana današnjega nisu navedeni. Iza zatvorenih vrata komesar i uprava Kongregacije za redovnike potvrdili su što se od početka pretpostavljalo: razlog je u spomenutoj osobitosti ovoga Reda. Jedan novoobredni Red koji se okrenuo staromu Obredu, koji je privukao mnoga zvanja i koji je budio rastuću pažnju drugih novoobrednih redova koji su se počeli zanimati za ovaj „uspješni model“, očito nije smio postojati. 

Dekret kojim je uspostavljena komesarska uprava, sadržavao je samo jedno određenje detalja. Ali to je očitovalo udarni smjer mjere: unatoč uredbama koje su drukčije glasile, a koje je Benedikt XVI. proglasio motuproprijem Summorum Pontificum, određeno je da nijedan svećenik franjevaca Bezgrješne ne smije više celebrirati po starome Obredu. Svatko tko je želio celebrirati po starome Obredu, morao je predati posebnu zamolbu koju je komesar morao odobriti. Jasnije se prijezir prema tradicionalnome Obredu nije mogao pokazati. 

Tijekom pontifikata Benedikta XVI. snagama koje su neprijateljski raspoložene prema Tradiciji nije bilo moguće poduzimati mjere suzbijanja ovoga Reda. Izborom pape Franje koji je u lipnju 2013. dao izjavu punu prijezira o tradicionalnim krugovima, stanje se jednim udarcem promijenilo. 

Na temelju svojih ovlasti papa je Franjo spriječio da se smijenjena uprava Reda može obratiti Apostolskoj Signaturi protiv mjera Kongregacije za redovnike. Redu nije bio omogućen pravni put. Morao je jednostavno sve otrpjeti. 

Otac koji nije dobrohotan 

Od početka akcije razbijanja komesari su zatvorili 14 samostana. Trenutačno se sprema zatvaranja samostana u Firenci koji je prije komesarske uprave bio središte Reda. To će biti 15. zatvaranje samostana od početka komesarske uprave. Postavljeni komesari pokazuju se prema Redu ne kao dobrohotni očevi, kao što je to bio kardinal De Paolis kojega je Benedikt XVI. 2010. godine postavio upraviteljem Kristovih legionara kada je taj Red otkrićem dvostrukog života svoga utemeljitelja doživio veliku pomutnju. 

Komesari koji su postavljeni kod franjevaca Bezgrješne sliče štoviše stečajnim upraviteljima. Tri i pol godine nakon imenovanja kod Kristovih legionara kardinal De Paolis okončao je svoj mandat izborom nove uprave Reda. Kod franjevaca Bezgrješne ne nazire se kraj komesarske uprave. Ponajprije se postavlja pitanje što će od nekadašnjega Reda uopće još preostati. 

Alfonso Bruno i njegov ratni pohod 

Smrću prvoga komesara čini se da je barem smanjen utjecaj patera Alfonsa Bruna. Alfonso Bruno bio je povjerenik za medije u staroj upravi Reda. On slovi kao glava pobune protiv utemeljiteljā i karizme Reda. Službeno se ne pojavljuje među petoricom braće koji su se pismom obratili Kongregaciji za redovnike kako bi se tužili na isključivu uporabe staroga Obreda u Redu. U pastoralu Red je ostao biritualan. To je pismo bilo povod za intervenciju Kongregacije za redovnike. 

Komesar Volpi imenovao je Alfonsa Bruna Generalnim tajnikom i dopustio mu je da on na njega ima utjecaja. Drukčije se jedva mogu objasniti lažne tvrdnje komesara protiv utemeljitelja Reda, Stefana Marije Manellija zbog kojih ga je državni sud pravomoćno osudio zbog klevete. Od izvršenja kazne sačuvala ga je samo njegova iznenadna smrt. Novi komesar Ardito očito nije htio počiniti istu grješku. Volpi je sam bio komesar, a pateru Arditu pomažu jedan isusovac i kapucin kao asistenti. Njemu nije bio potreban generalni tajnik i on je Alfonsa Bruna u rujnu 2015. poslao kao upravitelja jedne kuće Reda u Messinu na Siciliji. Čini se da on nastavlja sa svojim ratnim pohodom protiv Generalnoga poglavara, patera Manellija koji je smijenjen 2013. godine. Prema glasinama on stoji iza jednoga bloga koji se naziva „Istina o komesarskoj upravi franjevaca Bezgrješne“ i koji vrvi od članaka punih mržnje. 

Dokinuće četvrtoga zavjeta 

U međuvremenu su se u Brazilu i na Filipinima polagali prvi zavjeti i bez marijanske posvete Bezgrješnoj koja je tipična za ovaj Red. Ona se zamijenila jednostavnim izricanjem spremnosti na odlazak u misije. Marijanska posveta kao četvrti je zavjet karakteristika ovoga Reda. Uz tri evanđeoska savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti koji su zajednički svim redovničkim zajednicama, franjevci Bezgrješne poznaju i četvrti, marijanski zavjet koji prethodi ostalima. 

Dokinuće posvete Mariji predstavlja drugo konkretno uplitanje u karizmu Reda. „Postavlja se pitanje: je li ova posveta problem? A ako nije: zašto se Redu nameće takva izmjena njegove izvorne karizme?“, napisao je o tome online dnevnik Libertà e Persona. 

Kanonisti i dalje raspravljaju je li dekret Kongregacije za redovnike iz mjeseca srpnja 2013. godine uopće zakonit ili ne. Mišljenja se razilaze. Isto vrijedi i za specifična uplitanja kao dokinuće posvete Blaženoj Djevici Mariji. Nekoliko kanononista mišljenja je da takvu intervenciju može zakonito donijeti samo generalni kapitul Reda. I tu se mišljenja razilaze. Budući da je papa Franjo onemogućio pravni put, rasprave kanonista, do kojeg god zaključka dospiju, zasada nemaju konkretne učinke. 

Zabranjeno novo utemeljenje 

Otkada Red ima komesarsku upravu, mnoga braća žele napustiti Red. Žele se pridržavati načina života na koji su se obvezali svojim zavjetima. Novo utemeljenje jednog staroobrednog Reda, za kojim se težilo, Kongregacija za redovnike je pak zabranila. Još jedan pokazatelj da je posrijedi borba protiv Tradicije i tradicionalnoga Obreda. Komesar Volpi prijetio je biskupima da ne smiju primiti franjevce Bezgrješne koji napuste svoj Red. Istodobno je svojim „podložnicima“ predbacio da žele svrgnuti papu Franju. 

Braća su željela ostati vjerna svojoj posveti Blaženoj Djevici Mariji, neograničenome predanju Bezgrješnoj. Ukidanje te posvete predstavlja teško uplitanje u identitet Reda. Za unošenje nesigurnosti i ljutnje pridonosi činjenica da se ne vidi povezanost između dokinuća i uvođenja komesarske uprave. 

Prema vjerodostojnim glasovima ovaj se zahvat treba proširiti i na ženski dio i time i franjevke Bezgrješne dovesti u teško i mučno stanje odluke savjesti koja je zavjetovala vjernost jednoj određenoj karizmi Reda koju je 1998. godine priznao i potvrdio i papa Ivan Pavao II. Uvijek se ponovno nađu mediji koji objavljuju jezovite priče o Redu. Usporedive huškačke kampanje u njemačkom su govornom području doživjeli Opus Dei, Opus angelorum, Auerbaške školske sestre i Djelo. Samostanske zidine čini se da ne bude samo kod novinara čudne i krive predodžbe. 

S firentinskim samostanom dosada je dokinuto 15 samostana. Komesarska uprava iza sebe ostavlja pravi pravcati trag pustošenja. 

Šezdesetorica braće službeno su molila za razrješenje zavjeta kako bi mogli napustiti Red. Budući da se Rim boji utemeljenja jednog novog reda, zahtjevi se ne uzimaju u obzir. Većina njih već je blokirano skoro tri godine. Budući da je se ovakav put pokazao kao slijepa ulica, druga su braća odustala od takve zamolbe. 

Papinski centralizam

Reskriptom ex audientia od 4. travnja 2016. koji je tek objavljen 11. svibnja ove godine, papa je Franjo ograničio pravo dijecezanskih biskupa, koje je dosada u crkvenoj povijesti bilo samorazumljivo, da mogu priznati redovničke zajednice. Od 1. lipnja za to je potrebna suglasnost Svete Stolice. Reskriptom je Franjo odredio da je uspostava jednog Reda od dijecezanskoga biskupa bez suglasnosti Rima nevaljana. 

Centralizacija koju je Franjo naredio predstavlja suštu suprotnost od „decentralizacije“ Crkve koju on inače zastupa, kako ju je primjerice proveo u slučaju proglašenja brakova ništavnima, gdje danas dijecezanski biskup sam može odlučiti, ili kako za tim teži kod pripuštanja rastavljenih ponovno civilno oženjenih Pričesti. 

Čak i biskupi koji su bliski Franji potvrđuju, kao primjerice progresistički časopis Il Regno, da se doduše puno govori o kolegijalnosti i sinodalnosti, a da koncentracija moći u papinim rukama još nikada u crkvenoj povijesti nije bila toliko velika. 

Libertà e Persona u ovome je surječju postavio pitanje: „Je li predviđena federacija redovničkih kongregacija sa zajedničkom formacijom za sve redovničke zajednice s različitim karizmama? Teži li se ujednačavanju svih karizmi u jednoj vrsti sinkretizma redovničkoga života?“ 

Tekst: Giuseppe Nardi

Izvor